Ekonomske posledice pandemije korona virusa

Piše: dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

U svetu je sve prisutniji strah od nove ekonomske krize. Ljudi se pribojavaju da se ne ponove 1929. i 2008. godina. Međutim, razlika je u tome što je 2008. godine kriza u realni sektor došla sa finansijskih tržišta. Aktuelna situacija je obrnuta – zaustavljanje/usporavanje rada u preduzećima, prekid međunarodnog transporta, otkazivanje manifestacija, putovanja i planiranih događaja, izolacija velikih gradova i sl. uzrokuju pad ekonomske aktivnosti u realnom sektoru, koji se preko pada vrednosti akcija „preliva” na finansijska tržišta. Relevantne međunarodne institucije uveliko koriguju svoje ranije procene u vezi sa stopom rasta BDP-a na niže, ali se konačni efekti ne naziru. Za sada je jedino izvesno da u ovom trenutku niko ne može da pretpostavi koliki će biti negativni efekti pandemije na globlanu ekonomiju, kao ni na pojedinačne nacionalne ekonomije.
U današnjem globalizovanom svetu, događaji na jednoj strani sveta izazivaju posledice u državama koje su udaljene hiljadama kilometara. Videli smo kako je situacija u Kini, u kojoj se generiše skoro 20% svetskog BDP-a, uticala na lance snabdevanja, te kako je zakomplikovala/zaustavila proizvodnju u različitim delatnostima širom sveta (problem Kine je svačiji problem).
Ekonomski efekti aktuelne pandemije virusa korona na jednu nacionalnu privredu mogu biti direktni i indirektni. Direktne posledice nastaju usled toga što u područjima gde je prisutno vanredno stanje (karantin), preduzeća ili uopšte ne rade ili rade sa znanto manjim kapacitetima i nižom produktivnošću. Pri tome, firme su prinuđene da smanje proizvodnju čak i ako se nalaze u lokalitetima gde virus još nije detektovan, jer su deo globalnog lanca snabdevanja – sirovine i poluproizvodi danas dolaze iz različitih delova sveta (retko se proizvode lokalno). Potraga za novim dobavljačima u ovim uslovima samo povećava transakcione troškove (cene, kvalitet, uslove plaćanja i sl.) i poskupljuje proizvodnju. Indirektne posledice proističu iz isprepletenosti ekonomskih veza između zemalja i čini se da će imati trajniji efekat. Gledano iz ekonomskog ugla, deluje kao da niko neće biti pošteđen posledica korona virusa.
Posledice po srpsku privredu sigurno neće biti male. Pogođeni su turizam i ugostiteljstvo, a sigurno će biti i industrija zbog prekida lanca snabdevanja. Pored toga, za našu privredu su (i biće) izuzetno važna privredna kretanja u zemljama koje su naši najvažniji trgovinski partneri (među kojima se nalazi i Italija).
Mala otvorena privreda poput naše visoko je zavisna od tzv. spoljnog faktora. Udeo spoljnotrgovinske robne razmene u BDP-u Srbije je u 2019. godini dostizao skoro 93%. Od ukupnog obima naše spoljnotrgovinske razmene oko 62% je ostvareno sa zemljama članicama EU, skoro 12,8% sa Nemačkom, 9,3% sa Italijom, oko 6,1% sa Kinom. Imajući u vidu veliku zavisnost naše privrede od izvozne tražnje (tražnje za našim proizvodima u drugim zemljama), kao i od poslovanja stranih kompanija koje posluju na teritoriji Srbije, možemo da zaključimo da je naša ekonomija prilično ranjiva. Još uvek je rano za ozbiljnija predviđanja o tome kako i koliko će se to odraziti na ključne makroekonomske pokazatelje, jer ne znamo do kada će ovakvo stanje potrajati. Iako nije za poređenje, podsetimo se da je 2014. godine, kada smo u Srbiji imali poplave, BDP opao za 1,6%.