bukvar ekonomije

Da li ste mobingovani?

Piše: dr Dejan Molnar, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Savremene teorije privrednog razvoja prepoznaju čoveka kao jednog od najvažnijih resursa. Pojedinci svojim znanjem, obrazovanjem, veštinama i sposobnostima čine tzv. ljudski kapital (eng. human capital). Materijalni resursi jesu potreban, ali ne i dovoljan uslov za kreiranje ekonomskog prosperiteta. Pored finansija, pitanja sigurnosti zaposlenja, uslova, mogućnosti napredovanja, ravnoteže između poslovnog i privatnog života i poštovanja prava postaju sve važniji elementi kvaliteta radnih mesta. U eri veštačke inteligencije, digitalizacije, automatizacije i sve veće potrebe za kvalifikovanim kadrovima, preduzeća osim upravljanja troškovima rada, moraju da se bave ulaganjem u znanje i veštine zaposlenih, bezbednošću i dostojanstvenim uslovima, motivacijom, mogućnostima profesionalnog razvoja i slično.
Mobing je socijalno-medicinski fenomen zlostavljanja na poslu. Predstavlja jedan od problema savremenog radnog odnosa. U Srbiji je posebno regulisan Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu iz 2010. godine. U pitanju su različiti oblici nekorektnog ponašanja poslodavaca i/ili kolega prema određenoj osobi. Ignorisanje i nipodaštavanje zaposlenog, postavljanje nerealno visokih ciljeva, kao i različite vrste opstrukcija samo su neki od najčešćih vidova mobinga koji je prepoznat u domaćim kompanijama. Cilj negativnog odnosa nadređenih prema konkretnom licu jeste njegova lična i profesionalna diskreditacija. Nezadovoljstvo „nepoželjnih” radnika raste, te sami napuštaju firmu. Organizaciona klima u preduzeću u velikoj meri može da podstakne mobing, ukoliko ne postoje propisana pravila ponašanja i pismena komunikacija. Žrtve su obično osobe koje su vredne, uporne i profesionalne, ali često povučene. Budući da neretko predstavljaju konkurenciju za okruženje i nadređene, brzo postaju „žrtve” organizovanog psihološkog maltretiranja. Verska i nacionalna pripadnost, pol, obrazovanje, godine (naročito u slučaju mladih i perspektivnih kadrova) navode se kao česti razlozi. Oblici i načini napada su neretko suptilni i prikriveni, tako da je pomenutu pojavu teško prepoznati i dokazati. Tlačenje na poslu se mora razlikovati od pojedinačne svađe ili sukoba. U pitanju je dugotrajan proces ugrožavanja ljudskih prava pojedinaca koji je dobro organizovan i pripremljen.
Posledice mobinga sežu duboko, kako u ekonomsku, tako i u socijalnu sferu (otuđenje, psihološka oboljenja, poremećeni odnosi u porodici). Efekti se ne ograničavaju samo na nezadovoljstvo zaposlenog ili pogoršanje atmosfere u preduzeću, već mogu uticati na motivaciju, produktivnost, profesionalni razvoj i odluku pojedinca da napusti organizaciju. Za poslodavca to može značiti gubitak iskusnog kadra, dodatne troškove zapošljavanja i obuke novih radnika, kao i narušavanje organizacione klime. Stoga, prevencija mobinga nije samo pitanje zaštite prava zaposlenih, već je važna sa aspekta ekonomske racionalnosti i upravljanja ljudskim resursima. Jasno definisana pravila ponašanja, transparentna komunikacija, objektivni kriterijumi za ocenjivanje rada, mogućnost zaposlenih da bez straha prijave problem i odgovarajuća reakcija poslodavca mogu doprineti smanjenju rizika od zlostavljanja na radu.