EKOSISTEM ZRENJANINA: OD MOČVARNIH PODRUČJA DO OBRADIVIH POVRŠINA
Vlažna staništa su bubrezi prirode
Trska, rogoz, barska perunika, šaš, pa i sočivica pravi su prijatelji prirode. Prečišćavaju vodu, aerišu tlo i podnose visoke koncentracije zagađenja i teških metala. U okruženju Zrenjanina, pa i samom gradu, ima ih na pretek, jer su vlažna staništa nešto čime naše područje obiluje. Praktično, nalazimo se u svojevrsnom vodenom carstvu koje čine dve reke, kanali, jezera, bare i močvare. Višedecenijskim isušivanjem i pretvaranjem vodenih površina u obradive, gubimo dragocene prirodne sisteme za prečišćavanje i zadržavanje vode. To se pokazuje od ključnog značaja, naročito u sušnim godinama u kojima su bez vode ostala i jezera kod Belog Blata.
– Mi u Banatu tradicionalno živimo na močvarnom području od davnina. Najpre je voda isušivana da bi se narod naselio. Posle su iscrpljivane površine kako bi zemljište postalo obradivo, a deo njih je i kanalisan. I pored toga, Vojvodina je ostala bogata močvarnim staništima. Isušivanje, prirodno ili plansko, svakako ne utiče dobro na ekosistem. To što su se jezera u blizini Carske bare isušila je alarmantno i utiče i na čoveka. To je izazov sa kojim moramo svi da se suočimo i da ga rešavamo – smatra dr Marko Mirč, sa Instituta za biološka istraživanja Srbije.
KORISNI ZA SVE
Iako su močvarna područja pokrivala više od 300.000 hektara naše zemlje, usled urbanizacije i klimatskih promena, danas su svedena na svega pet odsto površina. Izgubljeno je više od 90 odsto ovih dragocenih predela. Srbija ih trenutno ima 11, od čega je na severu zemlje čak 8. Najvrednija staništa zaštićena su Ramsarskom konvencijom kao međunarodno značajna područja. Nazivaju ih bubrezima planete jer deluju kao džinovski prirodni sunđeri, koji upijaju višak vode tokom velikih padavina i rečnih talasa, štiteći okolna naselja.
– Izuzetno su efikasna u skladištenju ugljenika, što sprečava efekat staklene bašte. Prirodno filtriraju vodu od zagađenja, sedimenata i teških metala pre nego što ona dospe u podzemne izvore koje ljudi koriste za piće. Jedan hektar ovih površina može da primi preko 5,5 miliona litara vode. Iako pokrivaju mali deo kopna, ona su dom za čak 40 odsto svetskog biodiverziteta. U Srbijipredstavljaju ključna gnezdilišta, mresilišta i odmorišta za ptice selice, retke insekte, vodozemce i ribe – kaže zrenjaninska nastavnica hemije Mirjana Bokšan.
Dodaje da vlažni eko sistemi pružaju velike mogućnosti za ekoturizam, posmatranje ptica, održivi ribolov i edukativne programe. Sa njom se slaže i dr Mirč, naglašava da je neophodno da čovek promeni ugao posmatranja. To znači da prestane da razmišlja antropocentrično o prirodi, i fokusira se na njen pozitivan učinak. Kako ističe, vlažna staništa u Srbiji predstavljaju ključne, ali izuzetno ugrožene ekosisteme koji obuhvataju bare, močvare, ritove, tresave i plavnjena područja reka. I pored zakonske zaštite, ove lokacije su pod stalnim pritiskom. Glavni izazovi su: izlivanje otpadnih voda, intenzivna poljoprivreda, seča šuma, pretvaranje u obradivo zemljište i ilegalna gradnja u plavnim zonama reka.
KAKO SAČUVATI
Močvarna područja su zapostavljena na svetskom nivou, ne samo kod nas, primećuje dr Tanja Vukov. Kao stručnjak Instituta za biološka istraživanja, godinama se bavi proučavanjem ove teme. Trenutno analizira stanje u tri oblasti, od koje je jedno vlažno okruženje Zrenjanina, odnosno Carske bare. Prema njenim navodima, vlažna staništa imaju važnu ulogu, ali nestaju rapidnom brzinom. Negde oko 80 odsto njih izgubilo se u poslednjih nekoliko decenija. To je prvenstveno s toga što ljudi ne prepoznaju njihov značaj.
– Smatraju ih svojevrsnim smetlištima i bacaju đubre u njih ili ih pretvaraju u poljoprivredno zeljište. Mnogi procesi koji se dešavaju u vlažnim staništima nisu značajni samo za prirodu, već i za ljude. Reč je o ekosistemskim uslugama, koje su besplatne i korisne za čoveka – upozorava Vukov. Iako trenutno ne postoji sistemsko rešenje za održavanje močvarnih područja na nivou države, napravljen je prvi korak. Objavljen je Inventar vlažnih staništa.
– Javnost misli da smo bogati vodama, budući da imamo velike reke, poput Save i Dunava. Ipak, nije tako, jer se u vode računaju samo one koje izviru na teritoriji Srbije. Iako imamo puno izvora, oni su u lošem stanju i počeli su da presušuju. U problemu smo sa vodama. Izgubili smo i dosta podzemnih tokova, pretvaranjem vlažnog zemljišta u poljoprivredno i u kanale, a to nije voda koja ima značaj za piće. Dakle, Vojvodina je slaba sa izvorima vode. Poslednjih godina, uz pomoć Zelene agende i razvojnog programa Ujedinjenih nacija i Švedske vlade, počela su investiranja u projekte koji se bave obnovom vlažnih staništa – otkriva dr Tanja Vukov.
M. PUDAR
VATRENA STIHIJA PROMENILA SVE
Područje Carske bare pretrpelo je ozbiljne posledice nakon požara izazvanog paljenjem lišća, koji se desio 14. oktobra 2018. godine. Stradalo je brojno rastinje, na površini od 800 hektara.
– To više nije Carska bara koja je bila pre tog nemilog događaja, zato što je vegetacija uništena. Više nije prisutno originalno rastinje, riparijska vegetacija, koja raste duž vodenih površina. Stabla i šume se nisu oporavile. Njihovo mesto preuzele su neke druge vrste, koje su uspele tu da se nađu i to sad više nije šumsko stanište i šibljak – izjavio je nedavno dr Mirč na tribini posvećenoj vlažnim staništima.










