GIMNAZIJALCI NEGUJU KULTURU SEĆANJA

Društvo u kojem je svako dobrodošao

Pričom o preživelima, položaju žena u logorima, govoru mržnje, kamenu spoticanja i značaju umetnosti, učenici Zrenjaninske gimnazije nedavno su održali javni čas i obeležili Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta.
Tribina edukativnog karaktera pod sloganom „Reci ne fašizmu” održana je osmi put i za cilj ima razvijanje svesti o značaju ovog pitanja i važnosti kulture sećanja, kaže Senka Jankov, profesorka sociologije.

PREPOZNATI I REAGOVATI
– Nadala sam se da će u nekom momentu ovo prestati da bude borba protiv nepravde koja nas okružuje, međutim, naše društvo poprilično koketira sa fašizmom i ekstremizmom – kaže Jankov.
Iz tog razloga, aktivistički momenat treba da postoji kako bismo stvorili generacije koje će moći da prepoznaju opasnost, nepravdu i svaku vrstu ekstremizma, dodaje profesorka sociologije.
– Svi smo mi odgovorni da stvaramo klimu gde će svako biti dobrodošao. Da pošaljemo u svet mlade ljude koji neće biti nemi i pasivni kada budu videli da se nešto loše dešava i koji će umeti da zauzmu stav – poručuje Jankov.

BITI ČOVEK
Ključan element u procesu dehumanizacije je govor mržnje koji negira da su svi jednaki i imaju ista prava, a antisemitizam je jedan od njegovih oblika, podsetili su gimnazijalci Jona Arsenić i Marko Avramov.
– Kolektiv se postepeno navikava na okrutnost, a nivo tolerancije opada, što se može videti na primeru Holokausta. Tako je stvorena atmosfera u kojoj su pogrom i nasilje prihvatljivi – objasnili su oni.
Gimnazijalci primećuju da je govor mržnje zastupljen i danas u Srbiji. Prepoznaju ga u slavljenju generala, bezumnom militarizmu, kultu prošlosti, ličnosti i zavere, ultranacionalizmu, aktualizaciji neprijateljstva i podeli na nas i njih.
Jovan Robal prisutne je upoznao sa životnom pričom preživelih Jovana i Dine Rajs i podsetio na strašnu sudbinu njihovih porodica, čiji su članovi stradali tokom Holokausta. O položaju žena u logorima, seksualnom zlostavljanju i medicinskim eksperimentima kojima su bile izložene govorila je Biljana Stojković, dok se Marko Đerić osvrnuo na umetnost koja simbolično oslikava iskustvo u logoru.
Javni čas otvorio je Petar Vučenić recitovanjem pesme „Prvo su došli” Martina Nimelera, a Danijel Spasić „Poemom o trkaču”.
Pismo pronađeno u koncentracionom logoru u kojem je upućena poruka profesorima da učenicima pomognu da postanu ljudska bića, a ne obučena čudovišta i iskusne psihopate (kao oni koji su radili u logorima), pročitao je Edi Daruši, profesor filozofije. On je govorio i o odgovornosti intelektualaca i profesora za borbu protiv antisemitizma, rasizma, ekstremizma i govora mržnje.
Čas je održan u okviru sekcije „Društvo u digitalnom oku” koju vode Senka Jankov i Edi Daruši.

J. Šormaz

  • U ZNAK SEĆANJA
    Kamen spoticanja, mesingovani pločnik u koji su ugravirana imena žrtava Holokausta, najveći je decentralizovani spomenik na svetu. U pitanju je jedinstveno obeležje, a Zrenjanin je prvi grad u Srbiji koji se na ovaj način seća žrtava, objašnjavaju Nina Antić, Tijana Šakić i Tara Majkić.

  • SLIKA NA DAR
    Gimnazijalka i slikarka Elena Cvetković Jevrejskoj opštini Zrenjanin poklonila je sliku. Na delu inspirisanom ekstremima zla pojedinaca prikazani su delovi ljudskog tela, kao podsetnika da su za vreme Holokausta bili lomljeni da bi zauzeli manje mesta.
    – Takva surovost, samo zbog porekla, stravična je i trebala bi da bude apel za ljudsko društvo i mlade da je potrebno govoriti više o ovakvim stvarima i promeniti sistem – kaže Cvetković.