GLUMICA NADA ŠARGIN O NAJNOVIJIM TV I POZORIŠNIM OSTVARENjIMA, USPOMENAMA IZ RODNOG ZRENJANINA

Publici je dopadljiva svaka njena rola

U nedavno završenoj seriji „Močvara“ bila je Katarina, u „Kalupu“ Natalija, u „Nemanjićima – rađanju kraljevine“ publika kraj malih ekrana ju je zavolela kao Rašku, neprežaljenu ljubav Stefana Nemanjića. Marišku je sa uspehom odigrala u TV ostvarenju „Dug moru“. Glumica Nada Šargin, rođena Zrenjaninka, završila je nakon Zrenjaninske gimnazije glumačku akademiju u klasi profesorke Vide Ognjenović, u Novom Sadu, ali su je vrlo brzo „oteli“ prestonički znalci, prepoznajući u njoj biser koji mora da zablista na beogradskoj umetničkoj sceni. Suvereno vlada svim žanrovima na „daskama koje život znače“, ali joj ne manjka samopouzdanja ni pred TV kamerama. Svakoj ulozi pristupa profesionalno, odgovorno i sa puno ljubavi, gradeći likove na jedinstven i neponovljiv način dajući im prepoznetljiv, lični pečat. Emocija i ogroman talenat je ono što isijava iz nje i što nesebično daruje publici. Nada Šargin za naš list govori o najnovijim domaćim ostvarenjima, umetnosti i aktuelnoj situaciji u kulturi, a šta je vezuje za rodno mesto.
U mini-seriji „Kalup“ odigrali ste složenu ulogu Natalije za koju ste nedavno dobili nagradu „Zlatna antena“. Kako ste gradili lik i koja je osnovna poruka?
– Nagrada od ove godine nosi ime velike Milene Dravić. To je posebna čast i zadovoljstvo za svakog glumca. Ona se razvijala u vreme velike Jugoslovenske kinematografije i svoju poziciju Dive nosila je na pravi način – damski i otmeno. Ulogu u seriji „Kalup“ sam gradila uglavnom u hodu, po nekom unutrašnjem osećaju, jer nisam imala puno vremena da je spremim. Dobila sam je desetak dana pred snimanje. Vuk Ršumović se pokazao kao odličan reditelj i verovala sam mu. Lik mi je bio veoma inspirativan. Natalija izgleda kao da je ugašena. Ponovno pokretanje istrage je budi da konačno zaokruži tu temu u svom životu i razrešenje slučaja joj pruža priliku da krene dalje.
Tematika serije (nestanak beba) je veoma aktuelna. Kako gledate na taj projekat uopšte?
– Tema je osetljiva jer postoje velike sumnje da se tako nešto događalo, ali dokaza nema dovoljno, koliko sam razumela. Nažalost, mislim da su ljudi na sve spremni pa i na takav zločin. Bojana Maljević kao producentkinja je napravila iskorak u domaćem serijskom programu odabravši upravo tu temu, što je bilo i hrabro i potrebno u isto vreme. Sama serija je dobro prošla, iako ništa u njoj nije povlađivalo publici – od teme, preko podele u kojoj je glavnu ulogu dobio glumac autsajder – kako se kod nas kaže. Saradnja sa Mišom Obradovićem bila je odlična i inspirativna.
Serija „Močvara“ je dobila epilog. Odigrali ste zahtevnu rolu glumice Katarine, važne osobe u životu glavnog junaka. Koliko se ona izdvaja od ostalih vaših uloga? Šta je karakteriše?
– Dosta koleginica i kolega su mi pisali nakon završetka serije i jako im se dopao moj lik. To je nešto drugačije od svega što sam do sada radila. Katarina je intrigantna, zanimljiva, žestoka, ali je i samoživa i „oštećena“. Ne pristaje na sazrevanje, odgovornost, stalno traži potvrdu svoje moći kod muškaraca, a u stvari boji se samoće, plaši se da ostane sama sa sobom. To je razlog zbog kojeg često izlazi i pije jer ne može da „zatrpa rupu“ u sebi. U njoj postoji velika fatalnost, ali i praznina koje i nije svesna.
Autori projekta su Oleg Novković i Milena Marković. Kako je bilo ponovo sarađivati sa njima, s obzirom da su pred celokupnu ekipu postavili ozbiljne glumačke izazove?
– Milena i Oleg kada vas izaberu za svoj projekat apsolutno vas obožavaju. Milenini likovi nisu laki za igranje, ali su zahvalni, ako se potrudiš. Uskoro nam izlazi i film „Živ čovek“ sa Nikolom Đuričkom u glavnoj ulozi, a njih dvoje su ponovo rediteljsko-scenarijski tandem. Dosta ga hvale ljudi koji su ga pogledali. „Močvara“ nam je četvrti zajednički projekat, a za nastavak još uvek ne znam da li će i kada će biti sniman.

Rodom ste iz Zrenjanina. Da li održavate kontakte sa ljudima iz grada? Da li na banatskom podneblju pronalazite inspiraciju za građenje likova?
– Kontakte održavam sa Tijanom Slankamenac koja živi u Sidneju i sa Vladom Aleksićem, sa kojima sam išla u Gimnaziju. Naravno i sa rođacima. Nažalost, retko dolazim u Zrenjanin. Moji češće svraćaju u Beograd. Mislim da Banat i te kako utiče na mene. Svi su mi tu rođeni, iako mamini potiču iz Like. Naša Gimnazija je bila jaka škola, puno dobrog sam dobila od nje kao i od grada koji je tada bio i sportski centar. Bila sam mačevalac i član Dramske radionice „Centar“, koja je bila pravo malo pozorište i to odličnog kvaliteta. Iz moje grupe iznedrili su se Jelena Kuljić koja radi u pozorištima u Nemačkoj, iako je prvenstveno džez pevačica, Vlada Aleksić, Sanja Ristić Krajnov koja predaje glumu na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, Isidora Dunđerski, slikarka, Jelena Grujin, arhitektica i mnogi drugi. Zrenjanin je u moje vreme bio ozbiljan grad, sa nekoliko svetskih horova, sportista, odličnom Gimnazijom i Dramskom radionicom koja je bila utočište mnogim talentovanim ljudima. Znan je i kao grad rokenrola i alternative. Nažalost bilo je i droge koja je neke ljude koštala, ali moje okruženje na svu sreću skoro da nije ni takla.

Na mnogim televizijskim stanicama, posebno na RTS-u sve više je kvalitetnog dramskog i serijskog programa domaćih produkcija koji su u ekspanziji. Kako to komentarišete?
– Ekspanzija je zahvatila svet već neko vreme, pa je stigla i kod nas, na veliku sreću filmskih radnika. Za samo nekoliko sezona razvio se i konačno uznapredovao serijski program. Koliko i dokle će da traje ova hiperprodukcija ne znam, ali dobro je da ima serija najrazličitijih sadržaja, formi i tema. Mnogi glumci dobili su svoje šanse na TV-u kojih uopšte nije bilo.
Trenutno snimate seriju „Vreme zla“. Kakva je vaša uloga?
– Uloga je predivna. Otkriću samo da igram Milenu, uzbudljivu i lepu ženu. Puno se žrtvovala i trpela, a u stvari celog života je u potrazi za velikom ljubavlju, čak možda nesvesno. Živi život kroz svoje velike ljubavi. Obrazovana je, otmena, požrtvovana, dobra, ali i razočarana i ranjena.
Korona virus je na kratko zatvorio ustanove kulture koje su se i bez toga našle u teškoj situaciji. Kako na to gledate?
– U teatrima je bila teška situacija i pre korone, a sada je još gore. Ne znam kako će pozorišta izgledati posle ovoga. Neko vreme sigurno finansijski oštećena, a najvišu cenu platiće nezaposleni, tj. honorarci. Nisu zaštićeni i to me jako uzrujava.
Osim u serijama publika vas može gledati i u pozorištu. U kojim predstavama trenutno igrate i šta izdvajate sa dramskog repertoara?
– Nedavno sam igrala „Belu kafu”, prvi put na velikoj sceni Narodnog pozorišta nakon sedam meseci pauze i bilo je divno. Salu je ispunila božanstvena publika, a predivna predstava kao da pripada toj sceni. Bio je to za mene kao mali praznik. Sa repertoara izdvajam „Ivanova“, „Mariju Stjuart“, „Livadu punu tame“ i „Carstvo nebesko“ na sceni Narodnog pozorišta.

Miroslava Malbaški
Foto: Serija „Močvara” – Produkcijska kuća „Firefly“, Željko Jovanović i privatna arhiva


  • PUNA VITRINA NAGRADA
    Ozbiljnim ulogama Nada Šargin postaje prvakinja drame Narodnog pozorišta. Bila je Elektra u istoimenoj predstavi, Zora Šišarka u „Beloj kafi“ i Petra u „Neprijatelju naroda“. U novosadskom Srpskom narodnom pozorištu glumila je Betsi u „Parazitima“, Ninu u legendarnom Čehovljevom „Galebu“ i princezu Lenoru u „Torkvatu Tasu.“ Jugoslovensko dramsko pozorište pamti je kao Natašu u delu „Na dnu“. Osvojila je „Caricu Teodoru” za najbolju žensku ulogu u filmovima „Sutra ujutru“, „Nije kraj“ i „Čarlston za Ognjenku“ na 41. i 43. filmskim susretima u Nišu. Dobitnica je dveju Sterijinih nagrada za predstave „Metamorfoze“ i „Nevinost“. Nagradu „Zoran Radmilović“ ponela je za ulogu Roze u „Nevinosti“ Ateljea 212. U njenoj kolekciji su i „Raša Pavlović“, „Miloš Žutić“, „Ružica Sokić“, „Statueta ćuran“ i mnoge druge.