GRADNJA FABRIKE GUMA POVOD GRUPI STRUČNJAKA ZA PILOT-PROJEKAT U OBLASTI JAVNOG ZDRAVLJA

Zrenjanin da bude baza za „korak dalje”

Pored gradskih i pokrajinskih stanica za merenje kvaliteta vazduha, zatim nekoliko senzora koje su postavila građanska udruženja, u Zrenjaninu su nedavno instalirana još četiri nova uređaja za ovu svrhu. Za razliku od prethodnih, oni neće služiti za prikaz kvaliteta vazduha u realnom vremenu. Namenjeni su grupi naučnika koja namerava da stvori dugoročnu bazu podataka o vazduhu pre i posle početka rada fabrike gume.
Potom bi, prema daljem planu, usledilo povezivanje sa medicinskim podacima stanovništva – i dobila bi se prva epidemiološka studija u Zrenjaninu o uticaju zagađenog vazduha na zdravlje.POVEZIVANJE EKOLOGIJE I ZDRAVSTVA
Ovaj ambiciozni poduhvat osmislila je i pokrenula grupa koju čine stručnjaci za zaštitu životne sredine, epidemiologiju i javno zdravlje, zatim lekari, preduzetnici i građanski aktivisti iz Zrenjanina, Novog Sada i Kopenhagena.
Njihov glasnogovornik je Milan Jovanović, vlasnik računarske firme „Fedra”, koji je istovremeno zadužen i za tehničku realizaciju projekta. Kao stanovnika ovog grada, brinuo ga je uticaj ogromnog postrojenja guma na zdravlje, kada bude proradilo, kao i to kako će se pratiti njegov uticaj. Svoja razmišljanja podelio je sa sestrom Zoranom Jovanović Andersen, profesorkom epidemiologije na Departmanu za javno zdravlje Univerziteta u Kopenhagenu. Tako je započeo volonterski pilot-projekat.
Za početak, treba reći da su u Srbiji podaci o aerozagađenju koje Agencija za zaštitu životne sredine (SEPA) objavljuje u godišnjim izveštajima nepotpuni za ozbiljnu procenu stanja kvaliteta vazduha, ocenjuje profesorka Jelena Radonić sa Katedre za inženjerstvo zaštite životne sredine Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu (FTN). Druga stvar, prema njenim rečima, jeste što se ti podaci ne povezuju sa zdravstvenim.
Upravo to je predmet epidemiologije zagađenja vazduha, navodi prof. Jovanović Andersen. Ona je i članica Evropske asocijacije plućnih bolesti, gde predsedava radnim telom za zdravlje i zaštitu životne sredine. Objašnjava da se aerozagađenje najviše proučava u Zapadnoj Evropi, zatim u Americi i Kanadi. Ove države ne samo da raspolažu kvalitetnim podacima koje dobijaju kroz ozbiljne monitoringe vazduha i tzv. kohortne studije, već poseduju i razvijene naučne modele koji predviđaju uticaj aerozagađenja u svakom delu zemlje, objašnjava profesorka.

NISU SAMO PLUĆA UGROŽENA
– Dakle, ti modeli su „korak dalje” koji Srbija tek treba da napravi, a ovde se ne rade ni kohortne studije, koje jesu skupe. Njima se, na primer, mogu prikupiti podaci o životnim stilovima više desetina hiljada ljudi određenog uzrasta: da li i koliko puše, piju, koliko vežbaju. Oni se zatim godinama, pa i decenijama prate, a redovno se u određenom intervalu proverava da li su oboleli od nekih bolesti. Ti podaci se zatim ukrštaju sa onima o zagađenju vazduha na nekoj adresi pa se izrađuju modeli – pojašnjava prof. Zorana Jovanović Andersen.
Prema njenim rečima, o uticaju kvaliteta vazduha na ljudsko zdravlje nije se znalo toliko koliko o drugim faktorima rizika, poput npr. pušenja, jer je mnogo komplikovanije ispitati izloženost štetnim česticama.
– Zato, što se tiče zagađenja vazduha, malo kaskamo za drugim problemima javnog zdravstva. Ipak, zahvaljujući dobrim studijama iz prethodnih 20–30 godina počinjemo da shvatamo da je po sredi veći problem nego što smo bili svesni – ističe naša sagovornica.
Konkretno, već dugo je poznato da štetne čestice uzrokuju hronične bolesti pluća, a u poslednje vreme pristižu saznanja o njihovim efektima i na ostatak tela.
– Najnovije što znamo jeste da zagađenje vazduha pogađa kardio-vaskularni i endokrini sistem, zatim mozak (kognitivne funkcije, razvoj inteligencije kod male dece, demencija). Istraživanja pokazuju da ima uticaja čak i na mentalno zdravlje. Dakle, inflamacije se dešavaju u celom telu jer se ono neprestano brani od tih čestica. To je veliki zdravstveni problem celog sveta koji je sada u fokusu naučne zajednice – objašnjava prof. Zorana Jovanović Andersen. Dodaje da pauze od aerozagađenja nema. Upravo u tome je opasnost jer stalna izloženost polutantima, makar i u malim dozama koje ne osetimo, dovodi do njihovog akumuliranja u telu.

ZA ČESTICE NEMA PREPREKA
A gde se u tome nalazi Zrenjanin? Može se reći tridesetak godina u prošlosti. Jer, kontrola kvaliteta vazduha koju ovde sprovode lokalna samouprava i Pokrajina obuhvata merenje štetnih čestica PM10 (veličine 10 mikrometra), a koje su bile predmet naučnih studija još pre nekoliko decenija, navodi naša sagovornica. Sada se zna da štetniji uticaj na zdravlje imaju sitnije PM 2,5 čestice (2,5 mikrometra), koje se u Zrenjaninu ne prate zvaničnim monitoringom. U pitanju su smeše dima, čađi, prašine i kiseline uz teške metale, odnosno miks svega što potiče iz saobraćaja, industrije, loženja.
Zato je jedan od ciljeva naučnog tima koji predvodi prof. Jovanović Andersen da se u Zrenjaninu etablira monitoring PM 2,5 čestica.
Podaci o ovom parametru sa pomenute četiri stanice već se skladište, a merenja se obavljaju kvartalno, navodi Danijel Gombar, vlasnik firme „Junior sekjuriti”, koji je zadužen za održavanje uređaja. Njih su nabavili uz pomoć Univerziteta u Novom Sadu.
Sledeći korak tima bilo bi apliciranje za fondove u Srbiji i Evropskoj uniji (EU) jer bez budžeta, kako sada funkcionišu, neće ni moći da razmišljaju o izradi epidemiološke studije.
Prema rečima prof. Zorane Jovanović Andersen, EU ima ambiciozne ciljeve da prva u svetu postane klimatski neutralna kroz smanjenje emisije štetnih gasova. To ne mogu da postignu bez istočne Evrope, jer, kako konstatuje Danijel Gombar – ne postoji ograda koja može zaustaviti čestice.

Milana Maričić

  • IZGOVOR ZA NEČINJENJE
    Argument donosilaca odluka da je ulaganje u poboljšanje kvaliteta vazduha previše skupo ne stoji, a to pokazuju i analize isplativosti (kost-benefit), koje su političarima prioritet, objašnjavaju profesorke Zorana Jovanović Andersen i Jelena Radonić. One poručuju da se investicije u zdravlje vraćaju državi jer se time smanjuju troškovi lečenja i bolovanja.
  • TIM SA ENTUZIJAZMOM
    Multudisciplinarnu ekipu čine: dr Zorana Jovanović Andersen (Univerzitet u Kopenhagenu), dr Jelena Radonić, dr Maja Turk Sekulić, Sonja Dmitrašinović i Maja Brborić (Departman za inženjerstvo zaštite životne sredine, FTN), dr Nataša Dragić (Institut za javno zdravlje Vojvodine), dr Nebojša Tasić (Institut „Dedinje”), Matija Marić (Univerzitet u Kopenhagenu), Dejan Lekić (Ministarstvo za zaštitu životne sredine), Gojkan Stojinović (ZRAK), Milan Jovanović („Fedra”) i Danijel Gombar („Junior sekjuriti”). Kako navode, okupili su se iz entuzijazma, sa željom da građanima, političarima, ali i ovdašnjoj naučnoj zajednici predstave zanemareni aspekat javnog zdravlja. Da bi ga podigli na viši nivo, potrebna je podrška svih aktera.