Koncesija, koncedent i koncesionar

Piše: dr Dejan Molnar, docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu 

Vlada Srbije je dala aerodrom „Nikola Tesla” pod koncesiju francuskoj kompaniji „Vinci Airport”. Koncesija u osnovi predstavlja dozvolu koju javna vlast (država) daje domaćim ili stranim pravnim i fizičkim licima za obavljanje neke delatnosti ili određenog posla pod zakonom definisanim uslovima. U pitanju je oblik angažovanja privatnog kapitala za potrebe finansiranja infrastrukturnih projekata, što predstavlja jedan od oblika privatno-javnog partnerstva (JPP). Radi se i o specifičnoj vrsti stranih investicija u situaciji jer država daje pravo stranom partneru da investira i obavlja odgovarajuću aktivnost (najčešće da eksploatiše prirodno bogatstvo, gradi i koristi infrastrukturne objekte ili vrši delatnosti od opšteg interesa). Država davalac konsecije se naziva koncedent, a privatna kompanija primalac koncesije je koncesionar.
Potreba za koncesionim odnosima nastaje zbog toga što pojedine zemlje nemaju dovoljno domaće akumulacije (štednje) kojom bi finansirali razvoj infrastrukturnih projekata. Privatni partner koji dobija koncesiju plaća državi davaocu koncesije određenu naknadu, najčešće u vidu takse i odgovarajućeg dela prihoda koji će se ostvarivati od koncesionog posla. Zauzvrat koncesionar dobija mogućnost da infrastrukturni objekat eksploatiše u određenom vremenskom periodu i da za to vreme ubira prihode od objekta, koji bi trebalo da pokriju iznos uloženih sredstava, kao i da donesu planirani iznos profita privatnoj kompaniji.
Uglavnom se pod koncesiju daju pravo korišćenja prirodnog bogatstva, dobra u opštoj upotrebi, kao i pravo obavljanja delatnosti od opšteg interesa. Objekat koji se daje pod koncesiju može biti aerodrom, autoput, elektrana, hidrocentrala i sl.
Imovina i postojanje infrastrukturnog objekta jesu najveća garancija za koncesionara, jer se iz budućih priliva od eksploatacije objekta vrši povraćaj uloženih sredstava. Druge vrste obezbeđenja, kao što su državne garancije, uglavnom nisu potrebne u slučaju koncesija. Period na koji se daje koncesija primarno zavisi od dužine vremenskog perioda koji je potreban da bi prilivi od eksploatacije projekta otplatili zaduženje kompanije i da bi obezbedili odgovarajući iznos profita. Uglavnom je vreme trajanja koncesije kraće od ekonomskog veka eksploatacije projekta koji je predmet koncesije, kako bi i država davalac imala mogućnost da ostvari određene ekonomske koristi od dalje eksploatacije, nakon isteka perioda koncesije. Pri tome je naročito važno da se ugovorom definišu uslovi pod kojima će privatni partner koristiti objekat, kako ne bi došlo do neadekvatne upotrebe, te prekomerne eksploatacije bez odgovarajućih investicija, održavanja i sl, pa da nakon isteka koncesije vrednost imovine koja ostaje državi bude umanjena.