Korona stvorila „rezervoar” viška radne snage

Piše: dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

U drugom kvartalu (april-jun) 2020. godine promene na tržištu rada su bile pod snažnim uticajem pandemije korona virusa i vladinih mera za ublažavanje ekonomskih posledica. U takvoj situaciji klasične definicije zaposlenosti i nezaposlenosti, te iz njih izvedeni indikatori (na primer, stope zaposlenosti i nezaposlenosti i dr.) ne mogu na odgovarajući način da iskažu stanje i promene na tržištu rada.
Tržište rada je u aktuelnoj krizi reagovalo na različite načine. Osim očekivanog pada zaposlenosti došlo je do povećanja neaktivnosti, dok su oni koji su (za sada) zadržali svoje poslove u dobroj meri radili tako što su imali skraćene radne sate ili su posao obavljali od kuće, dok su neki primali platu, a niti su radili, niti su odlazili na posao. Mnoge privatne kompanije u poslednje vreme, uprkos epidemiološkim rizicima, vraćaju zaposlene u kancelarije jer je utvrđeno da je produktivnost rada daleko niža u uslovima kada se radi od kuće.
Stoga je Evrostat (statistička organizacija EU) doneo odgovarajuće preporuke prema kojima u novonastalim uslovima posebnu pažnju treba usmeriti ka dodatnim pokazateljima, sa ciljem da se bolje sagledaju najnovija kretanja na tržištu rada. Ti dodatni pokazatelji se odnose na stepen zadovoljenja potrebe za radom, na odsustvo sa posla, rad od kuće i izvršene časove rada.
U Srbiji je isplaćivanjem minimalnih zarada za više od milion zaposlenih u oko 230.000 preduzeća sprečeno masovno otpuštanje radnika u prvom naletu pandemije. Preduzeća koja su prihvatila „korona minimalac” su se obavezala da neće otpustiti više od 10% radnika do kraja oktobra 2020. godine. Koliko će od ovih milion radnika uspeti da zadrži svoja radna mesta i nakon isteka ovog uslova, ostaje da se vidi.
Situacija na tržištu rada u našoj zemlji je ove godine daleko nepovoljnija i kompleksnija u poređenju sa prethodnom.
Zbog krize je znatan broj ljudi odlučio da ne traži posao, najverovatnije usled svesti da u uslovima pandemije i ne može da ga nađe, te su prešli iz kategorije „nezaposlenih” u grupu „neaktivnih”, odnosno u grupu onih koji ne traže posao, iako mogu da rade. Njihov broj je povećan za čak 154.000 u drugom kvartalu 2020. u odnosu na isti period (april-jun) 2019. godine.
Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi (ARS), u drugom kvartalu ove godine je bilo čak 305.000 zaposlenih koji su bili odsutni sa posla, što je dvostruko više u odnosu na isti period 2019. godine, kada ih je bilo 146.000. Od toga je čak dve trećine njih (204.000) u periodu april-jun 2020. godine sa posla odsustvovalo zbog tehničkih ili ekonomskih razloga (prinudni odmori, korišćenje godišnjih odmora i sl. usled zastoja u poslovanju preduzeća). Drastično je povećan i broj zaposlenih koji su radili od kuće – čak za 45,7%. Na bazi podataka iz ARS-a se može izračunati da je oko 344.000 zaposlenih radilo od kuće tokom perioda april-jun 2020, dok je u istom periodu prošle godine taj broj iznosio oko 236.000. Osim toga, za oko 8% su smanjeni prosečni nedeljni izvršeni časovi rada po zaposlenom u drugom kvartalu 2020. u odnosu na isti period prošle godine.
Na osnovu iznetog se stiče utisak da su količina i kvalitet izvršenog rada manji i da, uprkos tome što standardni indikatori tržišta rada još uvek ne upozoravaju na opasnost, unutar kontingenta radne snage postoji veliki „rezervoar” viška radnika.