LOKALNA PRIČA O ČIŠĆENJU TEPIHA POSTALA JE MNOGO VIŠE OD PORODIČNOG BIZNISA
„Mrva je bila i ostala prva”
U vremenu kada mali privrednici retko dočekaju prvu deceniju, opstati na tržištu 40 godina je podvig. Upravo to pošlo je za rukom Aleksandru Herodeku, osnivaču i vlasniku poznatog servisa za održavanje tepiha „Mrva”. Sa njegovim odlaskom u penziju, sugrađani gube jedno od najprepoznatljivijih imena u uslužnom sektoru. Međutim, priča o njegovom uspehu ostaje lekcija o tome kako se poštenim radom gradi brend koji traje generacijama.
POČETAK… U STANU
Herodek je mašinski tehničar, a na nekadašnjoj Višoj tehničkoj školi (VTŠ) ostalo mu je četiri ispita do diplome. Ipak, u struci nikada nije radio. Njegov put otišao je u potpuno drugom, preduzetničkom pravcu.
– Stalno mi se po glavi motala ideja da pokrenem svoj posao, ali nisam znao šta bih radio. Šta god da mi je palo na pamet, zahtevalo je poslovni prostor i dosta novaca, a ja to nisam imao. Odrastao sam u naselju 4. juli, u stanu, na četvrtom spratu. U to vreme vladala su stroga pravila o odvajanju poslovnog od stambenog prostora, a u komunizmu se na privatnike nije gledalo blagonaklono – započinje priču naš sagovornik.
Ideja o sopstvenom biznisu neočekivano je stigla dok je slušao kultnu emisiju na radiju „Beograd 202” i voditelja Zorana Modlija.
– Pročitao je oglas za pranje tepiha „na licu mesta”. Tu mi se „upalila lampica”. Shvatio sam da mi za čišćenje na terenu ne treba lokal. Nakon borbe sa tadašnjom administracijom uspeo sam da otvorim radnju. Sedište je bilo prijavljeno u roditeljskom stanu, tačnije u mojoj sobi – kaže Herodek.
PREKO TRNJA DO ZVEZDA
Put do prvih mušterija bio je težak jer na ovim prostorima nije postojala navika da se angažuje servis. Tepisi su se prali u sopstvenoj režiji. Najčešće je to bivalo na kapijama, ispred zgrada ili na metalnim šipkama u naseljima. Da bi „probio led”, Herodek je 1987. godine počeo da se reklamira u listu „Zrenjanin” i bio saradnik do poslednjeg radnog dana. Petkom ujutru, u redovima ispred trafika, novine su se nestrpljivo čekale. Ubrzo je nastao i prepoznatljiv slogan: „Mrva je uvek prva, a vi proverite zašto”. Ime je izabrao jer se tepisi najviše zaprljaju mrvicama. Lokalni slikar Slavko Konculov dizajnirao mu je logo u obliku mašne. Herodek se prisetio da je prvu mašinu kupio u Beču uz pomoć prijatelja. Bila mu je potrebna i dozvola Sekretarijata za privredu SFRJ, jer je tada država štitila domaću ekonomiju. Kada je oprema stigla, klijenti su mu bili rodbina, poznanici i komšije u zgradi. Ubrzo je shvatio da mora da proširi tržište. Mlađi su bili njegova ciljnagrupa, jer su stariji i dalje smatrali da je tradicionalni način najpodobniji.
– Odštampao sam flajere i saznao kada direktori dolaze na posao. Već u šest ujutru stajao sam ispred kapija zrenjaninskih fabrika. Jedni su mi govorili „bravo sine”, dok je bilo onih koji su me isterivali napolje. Bio sam uporan i trud se isplatio – veli naš sagovornik.
Ubrzo je počeo da radi za preduzeća koja su bila u Vodotornju, banke i brojne ovdašnje firme. Prvi veliki posao pružio mu je „Naftagas promet”. Aleksandar Herodek se 1989. godine oženio suprugom Snežanom i preselio u Ulicu Toše Jovanovića 76, gde se sedište servisa i danas nalazi. Počeli su u kući njegovog dede, kako kaže, ne od nule nego od minusa. U vreme kada fotokopir aparati nisu bili dostupni, oglase su umnožavali na staroj geštetner mašini. Umesto večernjih šetnji obilazili su zgrade i ubacivali letke u sandučiće. Vlasnik „Mrve” se prisetio i čuvenog giganta „Proletera”.
– To su bili tepisi takvog kvaliteta kakav se danas više ne proizvodi. Malo ko zna da su stručnjaci iz Bačke Palanke, iz „Sintelona”, dolazili u Zrenjanin da uče zanat od naših majstora – ukazao je Herodek.
Do devedesetih godina prošlog veka, preduzeće su činili on i supruga. Ponude zainteresovanima uvek su pisali u množini („naši radnici će doći”), iako su na teren posle radnog vremena izlazili sami. Tek kasnije angažovali su zaposlene. Pored svih vrsta tepiha, održavali su itisone i zavese. Kasnije su otvorili vešeraj i hemijsko čišćenje konfekcije. Auto-perionicu i servis pokrenuo je njihov sin 2000. godine.
RODOLJUBLJE NA DELU
Posebno mesto u istoriji servisa zauzima 1999. godina i NATO bombardovanje. Iz patriotskih razloga, Aleksandar i njegova supruga, stavili su radnju na raspolaganje Kriznom štabu.
– U opštini su se u početku pitali šta će im hemijsko čišćenje. Ubrzo potom, kada su NATO projektili srušili Žeželjev most u Novom Sadu, presečena je veza sa higijenskim servisom u Petrovaradinu. Tada su vojni kamioni počeli da dolaze kod nas svakog drugog dana. Preuzeli smo pranje uniformi. Iako smo rizikovali da postanemo meta zbog vozila ispred kuće, a sredstva koristili iz sopstvenih zaliha pod embargom, posao smo uspešno odradili. Bogu hvala i rat se relativno brzo završio – ispričao je naš sagovornik.
Dodao je da su sin i ćerka izabrali druge puteve, ali su uvek pomagali koliko su mogli. Ipak, ovaj fizički težak i zahtevan posao nije njihova sfera interesovanja.
– Kada sagledam četiri decenija rada koje su za nama, drago mi je što smo ostavili trag u ovom gradu. Bez lažne skromnosti, kad god su ljudi u Zrenjaninu pomislili na čišćenje tepiha, „Mrva je bila i ostala prva” – zaključuje Aleksandar Herodek.
MIROSLAVA MALBAŠKI
FOTO: JOVAN DRNDAK NJEGOVIĆ i PRIVATNA ARHIVA











