Maske

Piše: Milena Bečejac

Donedavno, svake zime, i pre nego što bi neko rekao „grip”, tetka Ana je stavljala zaštitnu masku kada bi izlazila iz stana. Bilo da je išla u šetnju, na pijac, u prodavnicu… Mnogi su je, u početku, gledali sa čuđenjem, ali ovu Zrenjaninku ništa nije moglo da pokoleba – jer, Ana Vukotić, poznata generacijama kao tetka Ana, prkosila je sumornoj svakodnevici svojim duhom, i garderobom…
Ovi zimski meseci (a da smo sneg jedva i videli), doneli su svetu koronavirus. Pojavio se na jednom kontinentu, pa se „prebacio” na drugi, tu, gde smo i mi. Kažu da ga kod nas nema, ali ga ima u neposrednoj blizini… Ne vidim da u gradu neko nosi maske, mada ih u apotekama kupuju – što je sigurno, sigurno je.
U astronomiji, korona je spoljni deo Sunčeve, ali i atmosfere drugih zvezda. Venac oko Meseca za vreme totalnog pomračenja Sunca. Kruna, venac, oreol… U muzici, to je znak za produženo trajanje tona ili muzike.
Ali, kada danas ukucate reč „korona” na Guglu, odmah vam stižu obaveštenja o virusu. U Evropskoj uniji, stanovnici dobijaju uputstva i šta sve treba da kupe, ne samo maske, već i od hrane… Kod nas, koronavirusa, kažu, nema. Što ne znači da mere opreza nisu potrebne.
Što se maski tiče, njih ne nosimo samo u zdravstvene svrhe. One znače prerušenu ličnost, skrivanje celog ili dela lica, izgovor, pretvaranje, lukavstvo. Da se čovek pokaže drukčijim nego što jeste… Viđamo ih u veselim karnevalskim povorkama, na maskenbalu… Ali, viđamo ih i u našoj svakodnevici – maske bez maski. Uostalom, sad će i izbori, a pre i posle njih – spašće mnoge maske…