NA ŠTA UKAZUJU ORNAMENTI NA ZRENJANINSKIM FASADAMA
Svaki ukras je jedna priča
Antička i rimska mitologija, masonski simboli, raskošni floralni motivi secesije, porodični i staleški grbovi kreiraju u starom urbanom jezgru pravi vizuelni lavirint. Neretko dekor od gipsa ili kamena na zgradama pored kojih svakodnevno prolazimo ima svoje „zašto”. Koje biće je trebalo da zaštiti stanare od zlih duhova, i šta nam cvetni ukrasi govore o ukusu stare građanske klase? Odgovore na ova, kao i mnoga druga pitanja sugrađanima je dao Bojan Kojičić, istoričar umetnosti zaposlen u ovdašnjem Zavodu za zaštitu spomenika kulture. Zrenjanince je poveo u još jednu šetnju kroz arhitektonsku simfoniju grada koja govori jezikom simbola.
– Svaki ukras je imao ulogu da „ispriča priču” o nameni zdanja ili statusu njenog gospodara. Ovi detalji nisu samo dekor, već „vizuelni informator” o funkciji i važnosti samog objekta. Pojavljuju se pod uticajem srednjoevropske arhitekture, a najintenzivniju primenu na ovim prostorima imaju u 19. i početkom 20. veka. Tada su vlasnici, kroz simbole, želeli da istaknu sopstveni ugled ili vrline – započinje priču Kojičić.
HERMES – BOG TRGOVACA
Prema njegovim rečima, često se može videti bog Hermes (rimski Merkur). Njegova glava pojavljuje na na fasadi Srpske zadružne banke (Kralja Petra Prvog 3), a poprsje na zgradi Velikobečkerečke štedionice (Trg dr Zorana Đinđića 1) ili na nekadašnjem Osiguravajućem društvu Napholc-Bart (Kralja Aleksandra I Karađorđevića 43).
– Zevsov sin Hermes je u grčkoj mitologiji jedan od dvanaest olimpijskih bogova. Poznat je kao glasnik i posrednik između sveta živih i mrtvih. Smatra se zaštitnikom trgovaca, putnika i lopova. Zato je njegov lik bio „vizit karta” za banke, dućane i magazine, poručujući da se unutra odvija poštena i uspešna razmena dobara. Zbog svojih krilatih sandala, čuvar je pošta, telegrafa i transportnih preduzeća. Ukazuje na brz protok informacija i robe. Njegov štap (kaducej) predstavlja sposobnost mirenja suprotstavljenih strana, što je bilo važno za poslovne dogovore. Verovalo se i da donosi nenadani dobitak – objasnio je naš sagovornik.
MASKERONI I ŽENE ZAŠTITNICE
Sledeća lokacija do koje je Kojičić poveo znatiželjne sugrađane bila je kuća Ignjata Levija. Nalazi se na Trgu dr Zorana Đinđića 3. Ovaj objekat, takođe, obiluje ornamentikom. Rog izobilja, jedan je od najprepoznatljivijih simbola plodnosti, bogatstva i neiscrpne hrane u istoriji civilizacije. Označava ekonomski napredak i stabilnost.
– Na ovom zdanju se mogu uočiti i skulpture žena sa vencem u rukama. Najčešće predstavljaju alegoriju pobede, slave ili zasluge. U arhitektonskoj dekoraciji, naročito u neoklasicizmu i secesiji, oslanjaju se na antičku ikonografiju boginja Nike (grčka) ili Viktorije. Lovorov venac ili grančica koju drže su univerzalni simboli trijumfa. Reč je o zimzelenoj biljci, koja u širem smislu može predstavljati večnost i zaštitu doma od nesreće. Na javnim zgradama, poput ministarstava ili narodnih skupština, ovakve figure često personifikuju nacionalni ponos ili vojne uspehe – kazao je Kojičić.
Obilazeći glavnu ulicu nizale su se nove priče. Istoričar umetnosti je ukazivao šta se sve u davna vremena moglo naći na nepokretnostima. Prema njegovim rečima, lavovi (obično glava) bili su najčešći čuvari. Simbolizuju snagu, autoritet i zaštitu od zlih sila i nepoželjnih posetilaca. Maskaroni (maskeroni) su kamena lica (često groteskna) iznad prozora ili vrata. Teraju nesreću, dok su u kasnijim periodima služili čisto kao dekoracija.
– Najčešće na zgradama banaka i štedionica građenim krajem 19. i početkom 20. veka nalazila se košnica. Poruka prolazniku bila je da se u toj instituciji marljivo stečen novac čuva i uvećava, baš kao što pčele sakupljaju med. Često se nalazi na zanatskim domovima ili trgovačkim udruženjima kako bi se naglasila vrlina rada članova te zajednice – rekao je Kojičić.
KO ČUVA GRADSKU KUĆU
Dolaskom na centralni trg nije se mogla zaobići Gradska kuća (Županijska palata). Na njenoj fasadi se uočava lik koji predstavlja Herakla (rimskog Herkulesa), najvećeg antičkog heroja, ogrnutog lavljom kožom. U arhitekturi i heraldici (nauka o grbovima), ovaj maskaron nosi snažnu simboliku.
– Mit o ovom junaku je većini poznat. Prema legendi, njegov prvi od devet zadataka bio je da savlada neuništivog Nemejskog lava. Pošto mu oružje nije moglo ništa, Herakle ga je zadavio golim rukama. Zatim ga je odrao i njegovu kožu je nosio kao oklop, dok mu je glava služila kao šlem. Na fasadi, oličava trijumf ljudske snage i vrline nad divljinom i zlom. Gospodar zgrade je ovim želeo da poruči da je institucija koja se unutra nalazi snažna i pod zaštitom „božanske snage”. Pošto su mnogi vladari (poput Aleksandra Velikog) tvrdili da potiču od Herkulesa, ovaj motiv se viđao na palatama i administrativnim zgradama kao znak legitimne moći – protumačio je Kojičić.
Na Županijskoj palati uočljiva su i drugi lica. Ares, bog rata, personifikacija je herojstva, a Atena/Atina (Minerva), oličenje mudrosti i zaštite. Za sam kraj ostavljena je priča o antropomorfnom suncu (sa ljudskim likom) okruženom zracima. Može se naći na više mesta, unutar i izvan gradske kuće. Ovaj motiv, veli istoričar umetnosti, bio je izuzetno popularan u (neo)baroku. Moćna je kombinacija prestiža, zaštite i vitalne energije.
– Naglašava visok status vlasnika. Istorijski se vezuje za
kraljevske ambleme (poput Luja 14, „Kralja Sunca”) i plemićke grbove. Na ulazu u posed sugeriše neprikosnovenost i večnu slavu porodice ili institucije koja tu boravi. Postavljanje ljudskog lika na kapiju, kao što je npr. na ulaz u gradsku baštu, ima funkciju čuvara. U arhitektonskoj plastici, ovakvi maskeroni su služili da „odmere” posetioce: verovalo se da simbol sunca sa otvorenim očima rasteruje mrak, zlo i negativne namere onih koji ulaze. Sunce koje „sve vidi” (sveznajuće oko) predstavlja budnost i nadzor nad domom – objasnio je Bojan Kojičić.
MIROSLAVA MALBAŠKI
FOTO: BOJAN KOJIČIĆ











