O ZAKUPU DRŽAVNE ZEMLjE, IZ UGLA MALIH I SREDNjIH POLjOPRIVREDNIKA

Na uštrb prinosa i zemljoradnika

Često obećana i toliko potrebna pomoć malim i srednjim poljoprivrednim gazdinstvima u Zrenjaninu je izostala i pri decembarskom izdavanju u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Zbog kašnjenja licitacije, na tim parcelama ne može se sejati pšenica pa u mnogo slučajeva neće biti poštovan ni plodored. Ratari koji su tek u februaru izašli na zakupljene njive, odustaće od primene kompleksnih đubriva jer nema vremena da se razgrade i doprinesu rastu useva.

Ukidanje limita
Ovo je tek deo primedbi koje se ovih dana mogu čuti među Zrenjanincima i ratarima ovog dela Banata, a na račun onih u čijim je rukama sudbina državnih oranica. Student veterine Lazar Sekulić iz Boke, koji pomaže ocu u brizi za gazdinstvo u pomenutom selu, veli da će državne njive izdate u zakup krajem decembra na duboko oranje čekati dok uslovi to ne dozvole, a to znači da će mala i srednja gazdinstva, u proizvodnom smislu, biti podređena „velikim” pošto ovi imaju mehanizaciju sposobnu da smanji odocnelost pomenute „operacije”.
Zakup koji je „na godinu dana” ali i ukidanje limita od 20 hektara, takođe su potvrda da od brige za mala i srednja gazdinstva nije ostalo ništa, misli i Slavko Vukov, član rukovodstva Udruženja poljoprivrednika Zrenjanina. Da su tajkunima u agraru odrešene ruke govori i to što niko od nadležnih ne pokušava da proveri tvrdnju kako ovi, u katastarskim opštinama gde nemaju formalno pravo licitiranja, angažuju tamošnje ljude da licitiraju za njih, odnosno da im uz novčanu nadoknadu prepuštaju na korišćenje zakupljenu zemlju. Možda i otuda više nema obaveze da je licitant, kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva, osiguran kod Zavoda za penzijsko invalidsko osiguranje. To je bila dobra mera za sprečavanje manipulacija, ali više ne važi.
Da se razmišlja i brine o malim i srednjim gazdinstvima, smatra Pava Topalović iz Banatskog Despotovca, država bi sigurno omogućila zakup njene zemlje na duži rok pa bi, jasno, oni mogli da koriste subvencionisane kredite. Šta to dugoročno znači u zemlji gde više od 400.000 gazdinstava (od ukupno 600.000 registrovanih) ima posede ispod pet hektara nije teško predvideti?

Primer Botoša
Poštovanje prava prečeg zakupa za stočare, kako situaciju vidi Lazar Sekulić, takođe je jedan od dokaza da se u Zrenjaninu najmanje brine o potrebama malih i srednjih poljoprivrednih gazdinstava. Prema Godišnjem programu zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta koji je doskora bio dostupan na službenom sajtu Grada, vidi se da Botoš kao KO ima 418 hektara državne zemlje za slobodnu licitaciju, dok je ostatak, dve trećine ukupne površine, namenjen za ostvarivanje prava prečeg zakupa. Kao rezultat te činjenice (i mogućnosti neograničene površine zakupa po gazdinstvu), prosečna cena arende za državne njive u KO Botoš bila je oko 80.000 dinara po hektaru. Katastarske opštine Banatski Despotovac i Lazarevo za zakup na decembarskoj licitaciji imale su 756 odnosno 1.441 hektar (99 i 90 procenata ukupnog državnog zemljišta). Moguće objašnjenje ovog „raskoraka” je jednostavno. Pomenuti Program je verovatno pravljen u skladu sa potrebama nemačke kompanije „Tenis” pa kako ona nije došla – državna zemlja, namenjena nemačkom biznismenu, završila je na decembarskoj licitaciji. Treba takođe znati da botoška zemlja nije formalno sređena (komasacija je u toku), i kao takva manje je atraktivna „Tenisu” te je odlučeno da pripadne stočarima. U botoški atar su otuda „dovedeni” stočari iz cele Vojvodine. Tu je kompanija „PKB IMES” doo (165 h), pa valjda neki odgajivač pilića … (oko 95 h). Da li će pomenuti stvarno obrađivati „svojih” 260 hektara? Od zemlje dobijene po pravu prečeg zakupa „PKB IMES” je udaljen 60 kilometara pa je verovatnije da će je ponuditi u podzakup lokalnim paorima ili, možda, velikoj domaćoj kompaniji koja ima mehanizaciju stacioniranu u selu nadomak botoškog atara.
Jedno je sigurno, od „posla” sa državnom zemljom zrenjaninska mala i srednja poljoprivredna gazdinstva se neće ovajditi. Ona gube tržišnu trku i osuđena su na propast.M. Stojin – Z.Dedić
ZZ „BEGEJ” – Škola za zadrugare
Zemljoradnička zadruga „Begej” organizator je Zimske škole za zadrugare koja će se, po 15. put održati u Hotelu „Termal” u Vrdniku na Fruškoj Gori. Tokom četiri dana poljoprivrednici će moći da se upoznaju sa novim znanjima i ponudom semena koje pružaju Poljoprivredna stručna služba Zrenjanin, Institut za kukuruz „Zemun Polje” i Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad.
Biće predstavljena i ponuda hibrida domaće kompanije „Hemikal Agrosava”, Instituta za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad, Instituta za kukuruz „Zemun Polje”, hibrida kukuruza „De Kalb”, američke kompanije „Monsanto” i proizvođača biostimulatora i organskih đubriva „Ekopatent” Vrbas.

 

M. Stojin – Z.Dedić