POPULARNA FOLK PEVAČICA MARTA SAVIĆ GOVORI ZA LIST „ZRENjANIN” O SVOM ODRASTANjU U JAŠI TOMIĆU I USPEŠNOJ KARIJERI

31 - 1 C MARTA SAVIC sa cerkomPonosna sam na svoj uspeh

Marta Savić ovih dana uživa u slavi, novcu i svojoj porodici o kojoj govori sve najbolje. Živi u Beogradu sa suprugom Miletom Kitićem i ćerkom Elenom, putuje kuda god poželi, gostuje u televizijskim emisijama. Poznata je ne samo u Srbiji, nego i u dijaspori. Sve u svemu – može se reći da uživa u životu. Nedavno (7. maja) proslavila je 50. rođendan, pa iako je zauzeta zbog privatnih i poslovnih obaveza, sa novinarima lista „Zrenjanin” podelila je uspomene i osećanja koja je vežu za mesto u kojem je odrasla.
Malo ljudi zna da je poznata folk pevačica odrasla u Banatu. Ona potpuno otvoreno govori o svom detinjstvu, uspomenama koje je vežu za srednji Banat, tačnije za Jašu Tomić. Marta Savić je tu upoznavala sebe, otkrivala život u društvu svojih drugara i tate. Podsetila se i prvih susreta sa muzikom. Na pitanje na šta je asocira reč „detinjstvo”, odgovara nostalgično.
– Na bezbrižnost, na mnogo toga čega više nema. Nije samo mladost u pitanju koliko jedno vreme koje je tada bilo i nikad više. Čini mi se da su leta bila toplija, zime hladnije a srce veselije.
Šta je obeležilo Vaše detinjstvo?
– Pamtim druženja, igru sa decom, otimanje oko parčeta hleba, naravno sa masti i paprikom, prašinu koja nas toliko zaprlja da smo izgledali kao mali crnci kad se vratimo u kuću. Sećam se kupanja u koritu, Dan mladosti i štafetu, moju učiteljicu Milanku Vasić, drugaricu Panću… Mnogo slika je ostalo zauvek u glavi i u srcu.
Kakve Vas uspomene vežu za Jašu Tomić?
– Različite, lepe i tužne. Lepo je to rano detinjstvo kada sam se samo igrala i bezbrižno mislila da je život igra. Imala sam slobodu koju druga deca nisu imala, ali sam brzo shvatila da je moja sloboda skupo plaćena, zato što sam odrastala sama sa ocem. Mama mi je radila u Nemačkoj.
Kako ste doživljavali njeno odsustvo?
– Dolazila je dva puta godišnje i meni je to bilo jako stresno. Prvo, što sam se neizmerno radovala svakom njenom dolasku i silnim poklonima, ali je bila jako tužna kada je odlazila nazad. Kasnije, kada sam otišla sa njom, još dugo su mi nedostajali Jaša, moje društvo, ulice, dve crkve, Dom kulture i bioskop… Noćima sam sanjala te slike. Uvek će mi to nedostajati.
U kakvoj ste porodici odrastali i koje su vrednosti kojima su Vas učili roditelji? Šta od toga primenjujete u vaspitavanju svoje ćerke?
– Moja porodica su bili otac i majka, ali u različito vreme. Vaspitali su me da budem dobar i pošten čovek. Učili su me, svesno ili nesvesno, svim časnim i ljudskim vrednostima, kojima ja danas učim svoju kćerku. Ponosna sam na njih i na sebe što mogu da kažem da je otac bio dobar čovek, mada za sve oko sebe, samo za sebe ne. Živeo je kratko, jer nije bio odgovoran prema sebi i životu. Želeo je da živi i uživa. Imam taj njegov gen koji, kad god mogu koristim. Sa druge strane, majka, koja je vredna i radna žena, odgovorna, prvo me je mučila ali i naučila tim vrednostima bez kojih sigurno ne bih bila danas ovo što jesam. Pored mame i tate imala sam i očuha, koji je takođe divan čovek i zaista sam od svih samo dobro dobila i naučila.
Koliko često dolazite u Banat?
– Često sam u Banatu, pogotovo u Zrenjaninu, jer me moja draga prijateljca Dana (Radić) i njena KTV često zovu u emisije, tako da se uvek rado odazovem i poslovno i privatno.
Imate li rodbinu u Banatu i Vojvodini koju često posećujete?
– Naravno da se čujem sa rodbinom. Svi su se u međuvremenu raselili po svetu, pa se jednom godišnje svi okupimo kod moje sestre od tetke Vesne u Novom Sadu i tada smo zaista najsrećniji. Život svakog od nas je dinamičan jer smo se, na sreću, svi snašli u životu i uspeli, tako da se nema mnogo vremena za druženje. Ipak, sačuvali smo u sebi veliku ljubav koju kad se sretnemo neizmerno dajemo jedni drugima.
Kada ste otkrili svoju ljubav prema muzici i pesmi?
– Od najranijeg detinjstva sam pevala, nesvesno sam imala tu potrebu. Prvi put sam čula svoj glas kad sam zapevala među topolama koje su bile pokraj naše kuće u Jaši.
Kako ste se osećali tada?
– Bila sam presrećna i zbunjena koliko mi se dopao moj glas koji sam čula u odjeku. Od tog dana sam svaki dan bar sat vremena provodila na tom mestu, među topolama, pevajući razne pesme i divila se samoj sebi. To je bilo moje ozvučenje i moj trening, koji sam kasnije usavršila pevajući u Nemačkoj u KUD-u „Bratstvo”.
Da li ste tada očekivali da ćete biti popularni i izvan granica naše zemlje?
-Ne. Danas se često, možda i svakodnevno, zahvalim Bogu na svemu što mi je dao, jer ja ni u najlepšim snovima nisam sanjala ovakav tok mog života.
Šta Vas posebno čini ponosnom kao osobu koja je ostvarila veliki uspeh?
– Presrećna sam što sam skromnim koracima stekla popularnost i što sam obišla skoro ceo svet sa pesmom. Kad pogledam iza sebe, sve mi deluje nestvarno i bajkovito. Možda se baš zbog toga često setim i mesta odakle sam krenula. Cenim svoj život i sve što mi je dato. Naravno, ponosna sam i na sebe, jer sam išla težim putem, ali uvek čistog srca i uz mnogo rada i truda. Sve zajedno je vredelo. Danas sam tu gde sam zaslužila da budem.
Šta je, prema Vašem mišljenju i iskustvu potrebno da bi se snovi ostvarili?
– Potrebno je da sanjate i da verujete u snove. Ali je najbitnije da radite na ostvarenju svojih snova, da verujete sebi da ste sposobni da se borite za sve to. Realan san je sve ono što nosite u sebi, što vas, jednostavno, tera da idete ka svom cilju. Ako pri tom pazite da sačuvate čisto srce i ne povredite ni sebe ni druge, svakako ćete biti srećni, čak i ako ne uspete. Važno je da nikad ne odustanete.
JAŠA TOMIĆ BUDI USPOMENE
Marta Savić rođena je u mestu Vranjak kod Modriče u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj. Kao dvogodišnja devojčica došla je sa roditeljima u Jašu.
– Kada odem u Jašu vidim i sama da dosta toga nije kao što je nekada bilo. Iako su moji koreni iz Bosne, ili po današnjoj mapi Republike Srpske, moj otac je sahranjen u Jaši. I naša stara kuća je tamo. Kada je vidim, obuzmu me različita osećanja – od sreće do tuge. Za mene, Jaša Tomić jeste sinonim za uspomene. Od onih najlepših do onih najtužnijih – kaže poznata pevačica.
S. KOKAVSKI