ROMANA CARAN – Srećna devojka između filma, pozorišta, sporta, muzike, dizajna…

Radim tako da mi uvek bude zabavno

Ni sama ne može da prebroji svoja interesovanja, a i da može, to bi bilo samo za dan-dva, jer ih je sve više. Ali, zna da može da živi kako hoće. I tako živi još od detinjstva. Diplomirala je filmsku i TV režiju, najbolja je mačevalka u Srbiji, četvorostruka šampionka Balkana i jedna od najboljih u Evropi i svetu.
Uspešno se nosi sa lukom i strelom, glumi, pravi lutke za pozorišne predstave, dizajnira, bori se za ženska prava, ne prestaje da istaražuje i da pomera granice svojih interesovanja. Jer, na njenoj planeti dan ima malo ispod 48 sati. Kaže da joj je najbitnije da bude srećna, da se oseća kao vanzemaljka i da je najviše iritira nepravda.
Rođena Zrenjaninka, Romana Caran živi u Beogradu i trenutno je zauzeta profi ulogom klaperke u nastavku TV serijala „Senke nad Balkanom”.

Kako uspevaš da budeš „nevidljiva” i kako kreativna osoba poput tebe izlazi na kraj sa tako nekreativnim poslom?
– Nije lako, ali se trudim. Radim na tome da mi uvek bude zabavno. Na primer, kada smo letos snimali utakmice na seriji „Žigosani u reketu”, oblačila sam Džordanov dres i u trku lupala klapu. Bilo me je svuda po terenu. Često nosim štitnike za kolena pa mogu da se bacakam okolo. Evo baš danas sam svirala drombulje i zabavljala deo ekipe. A nekad prosto iz ranca izvadim svesku pa zapisujem, skiciram… maštam… Uvek ima o čemu da se razmišlja.

Šta još stižeš da radiš, uz ovo naporno snimanje i kako trenutno stojiš sa mačevanjem?
– Snimanje je stvarno naporno. Od juna sam konstantno na setu. Samo što sam završila „Žigosane”, počela sam da radim na „Senkama”. Radi se i po 14 sati dnevno. Ovih dana po celu noć napolju… na minusu… u blatu do kolena… Kada se snimanje završi, ostane mi taman toliko vremena da se istuširam i spavam. Za mačevanje trenutno nemam vremena. Nedostaje mi, ali dan je prekratak za sve. Svaki slobodan dan provedem na probi. Radimo novu predstavu „Poliester”. Taj proces se odužio, ali jednostavno nemam kad.

Romana Caran i Rusija?
– Tamo imam prijatelje, divne, dragocene ljude zbog kojih sam i zavolela Rusiju. Tamo sam uvek rado odlazila. Ruski sam krenula sama da učim (to je duga priča), ali upravo zahvaljujući tome, vratila sam se na film posle duge pauze. Kod nas se snimala ruska serija, pa su me zvali da lupam klapu jer sam imala iskustva, ali i zbog komunikacije sa ekipom. Odmah zatim krenula sam sa njima da snimam film „Balkanska linija” čija će premijera biti u februaru.

Imaš li neke planove za 2019. godinu?
– Imam. Naravno. Gomilu planova! Na prvom mestu mi je premijera „Poliestera”, zatim neki festivali, gostovanja. O nekim planovima je još rano da pričam, ali tu su (oni su mi i najzanimljiviji). Planiram i jedno muzičko iznenađenje, nadam se da ću sve uspeti da realizujem već početkom godine. Jedan od planova mi je i da pronađem malo vremena za odmor.
Branka Jajić