STUPILA JE NA SNAGU ODLUKA O NAKNADAMA ZA ODRŽAVANJE ZGRADA I RAD PRINUDNIH UPRAVNIKA

Izabrani haus majstori – jeftiniji

Stupanjem na snagu gradske odluke o određivanju minimalne naknade za investiciono i tekuće održavanje zgrada i naknade za rad prinudnog upravnika, od prvog aprila, menja se način održavanja prilično „načetog” stambenog fonda u Zrenjaninu. Odluka se nadovezuje na propise kojima je regulisan rad upravnika stambenih zajednica, po Zakonu o stanovanju i održavanju zgrada, donetom još početkom prošle godine.
Odlukom je određen minimalan nivo naknade koju su vlasnici stanova i poslovnog prostora u stambenim i stambeno-poslovnim zgradama dužni da, posredstvom stambenih zajednica koje se formiraju u zgradama, plaćaju za tekuće i investiciono održavanje zajedničkih delova zgrada u funkcionalom stanju i na način koji eliminiše opasnost od nastajanja štete ili nemogućnost korišćenja drugih delova zgrade.
– Preduslov za primenu Odluke je da zgrada izabere upravnika i registruje stambenu zajednicu. Do ovog momenta registrovano je 326, a u toku je postupak registracije još 70 stambenih zajednica. Najveći broj stambenih i stambeno poslovnih zgrada ispunio je obavezu registracije i izbora profesionalnog upravnika – kaže Milica Samardžija, šef Odseka za stambene poslove Gradske uprave Zrenjanina.
Stambenim zajednicama koje još nisu izabrale profesionalne upravnike sledi imenovanje prinudnih upravnika. Prinudni upravnici, koje imenuje Gradska uprava, zamišljeni su kao neka vrsta „prelaznog rešenja” do momenta kada se sami stanari – vlasnici stanova opredele za svog upravnika zgrade.
– Naknade za rad prinudnog upravnika su, stoga, u princinu, više od onih koje već primaju izabrani profesionalni upravnici. Ona zavisi od broja stanova zgrade. Za objekte koje imaju do osam stanova, ona je 315 dinara po stanu mesečno, za one od osam do 30 naknada je 378, a za zgrade sa više od 30 stanova naknada je 442 dinara – pojašnjava naša sagovornica.
Minimalni mesečni trošak investicionog održavanja zavisi od starosti zgrade i od toga ima li zgrada lift.
Za zgrade starosti do 10 godina bez lifta naknada je 2,34, a sa liftom – 3,05 dinara, po kvadratnom metru svakog stana. Ukoliko je zgrada podignuta pre 10 do 20 godina investiciono održavanje staje 3,52 dinara po kvadratnom metru mesečno za zgrade bez lifta, odnosno 4,57 dinara ukoliko zgrada ima lift.
Za zgrade stare između 20 i 30 godina investiciono održavanje staje 4,69 dinara po kvadratu za zgradu bez, odnosno 6,10 dinara po „kvadratu” za zgrade sa liftom. Konačno, za zgrade starije od tri decenije mesečni trošak ivesticionog održavanja je 5,68 dinara mesečno – za zgrade bez lifta, a 7,62 dinara po kvadratnom metru mesečno za zgrade koje imaju lift.
Investiciono održavanje podrazumevalo bi ozbiljnije radove na krovu, postavljanje toplotne izolacije, zaštitu zgrade od vlage, video nadzor i slična ulaganja, nezavisno od toga postoji li u zgradi lift ili ne.
Tekuće održavanje ne naplaćuje se „po kvadratu” nego po stambenoj jedinici: za zgrade bez lifta ono je 270, a za zgrade sa liftom – 352 dinara.

  • PRIMER
    Investiciono održavanje za stan od 60 kvadratnih metara u zgradi staroj preko 30 godina sa liftom košta oko 460 dinara. Za tekuće održavanje treba izdvojiti dodatnih 352 dinara i uz naknadu za upravitelja zgrade koga su stanari sami izabrali, dolazimo do ukupne cifre od oko 850 dinara.

M. Stojin