SUDSKI EPILOG: ZGRADA NA ŠEĆERANI IPAK PRIPALA „VIKTORIJA GRUPI”

„Kristal” i kantina izgubljeni u papirologiji

Posle 26 godina istrajne borbe, Gordana Stojanović, poslednja direktorka Centra za obrazovanje i marketing nekadašnjeg privrednog giganta, Kombinata „Servo Mihalj”, izgubila je sudski spor za vraćanje zgrade Centra pravom vlasniku. Ova ustanova je, po zakonu, pre nekoliko godina prinudno likvidirana kao društveno preduzeće (stečaj), a zgrada koja joj je pripadala sticajem okolnosti nije uknjižena kao njeno vlasništvo. Nije pomoglo ni višedecenijsko ulaganje u objekat, jer zakon iz 1996. nije dozvoljavao sticanje prava svojine nad društvenom imovinom.
Spor oko zgrade Centra trajao je od 1990. godine, kada je nestao zrenjaninski prehrambeni gigant IPK „Servo Mihalj” čiji je deo bio Centar za obrazovanje i kulturu, u čijem je sastavu bio i bioskop „Kristal”. Sve je bilo dobro dok je Kombinat radio, nije se pitalo šta je čije, ali… Od osnivanja 1963, Centare je radio u delu zgrade (oko 1.500 kvadrata) u Ulici Petra Drapšina 1 – takozvana šećeranska kantina. Fabrika šećera, takođe iz sastava „Servo Mihalja”, vodila se kao korisnik cele zgrade, ali nikada nije napravljena pravna deoba. Centar je pokušao da se uknjiži kao vlasnik svog dela zgrade, ali uzalud. A reč je, kaže naša sagovornica, o dva različita objekta.
– Posle propasti nekada moćnog poljoprivrednog giganta, objekat je pripao najpre Fabrici šećera, a posle njene privatizacije, novom vlasniku Šećerane, „Viktorija grupi”. Pravda je, na papiru, zadovoljena, a istina nije – tvrdi Gordana Stojanović. Ona nam pokazuje brdo papira, dokumenata, raznih rešenja, o stečaju, o obraćanjima Agenciji za privatizaciju, i ističe da ceo Zrenjanin zna istinu o Centru i da gradu pripada zgrada koja, ko zna zašto, nije uknjižena kao njegovo vlasništvo.
– Posle toliko godina istrajnog rada, došli smo do toga da je 30. decembra 1992. godine objekat dobila Fabrika šećera – kaže Gordana Stojanović. – Moj hod po mukama, kao direktorke Centra, da dokažemo svoje postojanje, počinje i pre nego što smo 2007. godine, bukvalno, iz zgrade izbačeni na ulicu. Godinama smo dokazivali očito – da je zgrada u kojem se nalazio Centar objekat nekadašnjeg Doma kulture, a ne Društvenog standarda i menze, jer je 2004. ucrtan Dom kulture po prijavnom listu. Kantina se 16. decembra 1988. godine „prebacuje” na Fabriku šećera. Misterija je kako se sve to izdešavalo – Dom kulture, recimo, ne može da se poistoveti sa kantinom i bioskopom. Ostaje i pitanje zašto nikada nije obavljena pravna deoba, što je bio i izvor nesporazuma od trenutka kada je s raspadom Kombinata 1990, Centar pokušao da se uknjiži kao vlasnik svog dela zgrade.
Osoblje je 12. novembra 2007. godine prinudno iseljeno.
– Čak i u sudskom rešenju piše „iseljenje iz Društvenog standarda sa menzom”, a to nije Centar za obrazovanje – kaže naša sagovornica koja je, sa koleginicama, ostala bez posla. Iz Centra za obrazovanje knjige su predate Gradskoj narodnoj biblioteci, Istorijski arhiv je preuzeo dokumentaciju, Narodnom muzeju kino-projektor iz 1952. godine, a filmovi su u Jugoslovenskoj kinoteci. Stolice iz bioskopa su prodate pozorištu u Kikindi.
U svemu ovome, zadivljuje upornost Gordane Stojanović.
– Nisam želela da se to tako završi. Znam šta je istina i pokušala sam da se za nju izborim. Nisam želela da grad izgubi vrednu imovinu, a upravo se to dogodilo. Koštalo me je to živaca, novca i vremena. Ništa nije vredelo. Za mene je važno bar to da sam pokušala da gradu vratim imovinu koja jeste njegova i koje kao da su se svi lako odrekli – kaže nekadašnja direktorka, koja je i danas vezana za obrazovanje, za Univerzitet „Džon Nezbit”. Ali, ni u jednom trenutku ne propušta da kaže da je Centar za kulturu ostavio svoj trag u istoriji Kombinata „Servo Mihalj” i grada Zrenjanina.

ZLATNA VREMENA
Spor oko zgrade Centra datira iz 1990. godine, kada je nestao IPK „Servo Mihalj”. Njegov vredan deo decenijama je bio Centar za obrazovanje i kulturu, koji se bavio ekonomskim i stručnim obrazovanjem radnika za potrebe kombinata. U monografiji „Servo Mihalja” i Grada Zrenjanina, ostalo je zabeleženo da je u vreme najvećeg ekonomskog prosperiteta regiona, Centar iškolovao više od dve hiljade radnika. Šećerana je 2011. prodala svu imovinu „Viktorija grupi”, kojoj pripada i cela zgrada u Ulici Petra Drapšina 1.

M. BEČEJAC