U SREDNJEM BANATU MALO JE ORANICA POD SISTEMIMA ZA NAVODNJAVANJE

Veštačka kiša poji žedne njive

Pre pedesetak godina u tadašnjem Industrijsko poljoprivrednom kombinatu „Servo Mihalj” poslovodstvo je uvidelo koliko suša negativno utiče na prinose na njivama. Zato se ozbiljnije krenulo u izgradnju sistema za navodnjavanje. Formiran je stručni tim u sektoru za razvoj poljoprivrede u čijem sam sastavu bio i ja. Za sedam, osam godina na blizu 3.000 hektara oranica postavljeni su sistemi sa veštačkom kišom. Jedan od njih je i sada u funciji i nalazi se u Botošu na površini od oko hiljadu hektara – ističe devedesetogodišnji mr poljoprivrednih nauka Vlastimir Filipović.

V. Filipović

On pojašnjava da je to sada u vlasništvu preduzeća „Ćorić agro”. Kako kaže, na navedenim njivama najbolje se može videti kako ove godine izgledaju usevi na navodnjavanim površinama.
– Po mojoj proceni od kukuruza koji je zalivan može se očekivati rod od oko deset tona po hektaru, dok će na njivama koje je ovog leta sunce spržilo prinos biti desetkovan! Jasno je da su za postavljanje sistema za navodnjavanje potrebna značajna ulaganja. No, po pravilu za dve ili tri sušne godine, kao što je ova, to se isplati – precizira Filipović i dodaje da je na navedenim površinama rod šećerne repe svojevremeno dostizao i osam vagona po hektaru, kao i da su na takvim njivama moguće i dve žetve u jednoj godini.
Opravdano se postavlja pitanje koliko danas u ovom delu Banata ima sistema za navodnjavanje koji su u funkciji. Procena je da ukupno nema ni dve hiljade hektara, a slična situacija je u celoj državi. Mićo Škorić sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu objašnjava da je za navodnjavanje jednog hektara potrebno uložiti oko 3.000 evra i da se takva investicija isplati, naročito u većim poljoprivrednim kompleksima.
– Srednji Banat nije usamljen primer. U Srbiji se danas od oko 3,6 miliona hektara zemljišta navodnjava tek oko stotinu hiljada – navodi Škorić. On kaže da nije dovoljno obezbediti samo sisteme za navodnjavanje i sredstva za te namene i naglašava da država mora da se ozbiljnije uključiti u taj proces. Potrebna su jasna planska dokumenta, razvijena prehrambena industrija i stočarstvo. Bez stajnjaka na njivama na kojima se koriste zalivni sistemi brzo će se „potrošiti” kvalitet zemljišta i tada bi navodnjavanje izgubilo funkciju.

– Sve to smo mi primenjivali na imanju „Zlatica”, koje je svojevremeno bilo ogledno poljoprivredno dobro. Sistemi za navodnjavanje imali su veliki značaj. Bili smo rekorderi u proizvodnji žitarica i industrijskog bilja. Vremenom su se urušili provereni sistemi, izostalo je značajnije ulaganje u ovu proizvodnju. Menjaju se klimatski uslovi. Smatram da će se ubuduće bez kvalitetnog navodnjavanja teško dolaziti do većih prinosa, pa tako i pozitivnih finasijskih rezultata – kaže Vojislav Trkulja, agronom iz Zrenjanina koji je poslednjih desetak godina direkor DP „Branko Gleđa” iz Banatskog Višnjićeva.

Vojin Trkulja

Da ne koristimo prirodne resurse koji su izgrađeni pre pet ili šest decenija najbolje se može videti na kanalu DTD. On je u Vojvodini dug blizu 1.000 km, naslanja se na 80 naseljenih mesta i plovan je na oko 600 kilometara. U pitanju je jedna od najvećih vojvođanskih investicija čija je namena bila upravo korišćenje za navodnjavanje, ali i odvodnjavanje u godinama sa viškom padavina.
– Danas se tek oko 30.000 hektara u Pokrajini navodnjva iz Kanala DTD, iako mu je projektovani kapacitet 560.000 hektara. Na sreću, u voćarstvu su proizvođači shvatili da je sistem navodnjavanja jedan od važnih preduslova da se može računati na dobar prinos jabuke, šljive, kajsije… Zato nismo slučajno postigli zapažene rezultate u voćarstvu – rekao nam je prof. dr Zoran Keserović, poljoprivredni stručnjak iz Novog Sada.

Keserović

Treba reći da Ministarstvo za poljoprivredu, a poslednjih godina i nadležni Pokrajinski sekretarijat, izdvajaju značajna podsticajna sredstva za ulaganje u usisteme za navodnjavanje. U voćarstvu i povrtarstvu veliki je broj proizvođača koji su prepoznali značaj zalivanja biljaka koje gaje. Ovogodišnja suša, koja je ubrala značajan deo ovogodišnje letine, nagoni poljoprivrednike da se ozbiljnije pozabave tim problemom.

N. BOŽOVIĆ