ZRENjANINSKI BEND „EMPATHY SOUL PROJECT” U EMISIJI „TRI BOJE ZVUKA” u JANUARU NA RTS-U

Višečasovno rok-pank prženje

Za bubnjevima je Srđan Kozarev, za bas gitarom Rade Radojčić, a pevač Nenad Radaković svira gitaru. Ovi mladi momci čine zrenjaninski sastav „Empathy soul project”, i po prvi put će nastupiti u čuvenoj emisiji „Tri boje zvuka”, koja će se emitovati u januaru na drugom kanalu Radio-televizije Srbije. Muzički serijal prepoznatljiv je po kvalitetnoj muzici i živom zvuku, gde gostuju domaći bendovi i talentovani kantautori koji kvalitetnom svirkom uvode gledaoce u svet rok, pop, rep, elektronske, rege, džez i bluz muzike. Sa frontmenom grupe, tridesetogodišnjim Nenadom Radakovićem, pričamo sa kakvim preprekama se domaći bendovi suočavaju i ima li nade za rok scenu.
Kakvo iskustvo nosite sa snimanja emisije?
– Utisci su fantastični. Prema nama su se ophodili kao prema profesionalcima. Produkcija emisije je odlična i drago mi je što se na nacionalnoj televiziji neguje kvalitetna muzika. Sa nama su gostovali pevači Katarina Gočeva i Sale Sedlar. Divno smo se družili i preporučujem svima da pogledaju naš nastup. Emisija je svetski urađena i na trenutak smo imali utisak da nismo u Srbiji.
Gde ste se još pojavljivali?
– Takmičili smo se na „Bunt rok” festivalu i u konkurenciji od 180 bendova osvojili smo drugo mesto. Autorka festivala Branka Glavonjić je prepoznala naš rad i pozvala nas je da gostujemo u emisiji „Bunt rok”, koja promoviše neafirmisane bendove i veliko joj hvala za to. Prethodno smo se takmičili u „Lajv šotu”, u organizaciji novosadske televizijske kuće „Kanal 9”, gde smo dobili titulu najboljeg benda. Voleli bismo da sviramo na „Egzitu”, a oprobali smo se i na „Bir festu”.
Ima li onda nade za domaće bendove? Kakvo je stanje na rok sceni?
– Veoma je zabrinjavajuće. Scena je gotovo nepostojeća. Talentovanih ljudi ima mnogo, ali ne mogu da dobiju šansu da se pokažu. Jedan od načina je „Bunt” i savetujemo im da se prijave na taj festival. Mi smo uspeli da napravimo korak više, što je za domaći bend veliki uspeh, jer su naše pesme na engleskom jeziku i imaju više zapadnjački zvuk. Nas ne sprečava da stvaramo muziku, jer je muzika naš način života. Bendovima je potrebna podrška medija i za umetnika je dosta emotivan proces probijanja u javnosti. Bendovi moraju raditi i ako se malo ljudi pojavi na svirci, to nije razlog da se „raspadnu”. Perspektive ima, ako cilj nije vezan samo za masovnu popularnost. Nije nužno da muzika plaća muziku, što je san svih muzičara. Uvek se nađe način da se snimi album.
Koliko dugo ste radili na prvom albumu i šta je novo u pripremi?
– Prvi album „Pyrrhic Victory”, za koji malo ljudi zna, ima primese postpanka, psihodelije, alternative. Album se dugo „krčkao”, ali je uprkos problemima ugledao svetlost dana i veoma smo ponosni na to. Trenutno imamo osam novih snimaka sa „Bunta” i „Tri boje zvuka”, u kojima smo skroz promenili pravac. Malo smo primirili zvuk. Volimo da istražujemo, a primetili smo i da se publici to sviđa.

PROBE U MALOJ AMERICI
– Vežbamo u prostorijama Mesne zajednice „Mala Amerika” i ovim putem im se u ime benda zahvaljujem na pomoći. To je mesto gde naše ideje prelaze u stvarnost – kaže mladi umetnik, koji se pored muzike bavi i akvaristikom.
IVA ISAKOV