Da bi neki lokalitet mogao da napreduje i da se razvija neophodno je da svi njegovi resursi budu u funkciji tog cilja. U pomenutom kontekstu moguće je nabrojati pet oblika kapitala koje treba da poseduje svako područje: proizvodni, ljudski, socijalni (društveni), kreativni i ekološki.
Proizvodni kapital se direktno upotrebljava u procesu proizvodnje (rad i kapital). Humani (ljudski) kapital se odnosi na kvalitet radne snage kao faktora proizvodnje. Socijalni (društveni) kapital čine interakcija i komunikacija između aktera, zatim poslovne mreže između preduzetnika na nivou područja, odnosi i relacije koje se zasnivaju na poverenju… Kreativni kapital jeste sposobnost da se savladaju izazovi i iskoriste prilike, a potiče iz preduzetničkog duha i preduzetničke kulture, zatim predstavlja nove načine razmišljanja i delovanja, sposobnost da se postojeći problemi rešavaju na inovativan način. Ekološki kapital čine, najkraće rečeno, dobri uslovi za život i rad. Ekološki čista sredina, postojanje različitih sadržaja za rekreaciju, sport, kulturu, obrazovanje značajno povećavaju inovativni potencijal područja, a time i njegove kapacitete za održivost.
Svi navedeni oblici kapitala čine koncept teritorijalnog kapitala. Njihovim jačanjem povećava se i teritorijalni kapital na manje razvijenim područjima i kreira se njihov potencijal za razvoj, te apsorbovanje podsticaja i razvojnih impulsa bilo onih što dolaze iz okolnih razvijenijih područja, bilo onih koji su rezultat mera državne regionalne politike. Prostorne nejednakosti mogu se smanjivati isključivo tako što će se u manje razvijenim sredinama jačati potencijali, čime će one postati interesantne domaćim i stranim investitorima.
Svaki region poseduje sopstveni teritorijalni kapital, različit u odnosu na onaj koji postoji u drugim područjima i, kao takav, omogućava da se u regionu ostvari veći prinos na jednu vrstu investicija, nego na neke druge oblike ulaganja, jer te investicije pogoduju datom području i koriste njegovu imovinu i potencijale maksimalno efikasno. Politike regionalnog razvoja trebalo bi, najpre, da pomognu području (regionu) da razvije sopstveni teritorijalni kapital. Pomenuti koncept kapitala obuhvata ne samo materijalna, već i nematerijalna dobra i, shodno tome, doprinosi razumevanju suštine lokalnog i regionalnog razvoja, i nudi adekvatna rešenja kada su u pitanju mere i politike usmerene na smanjivanje teritorijalnih nejednakosti u razvijenosti. Visok nivo teritorijalnog kapitala područjima obezbeđuje ekonomsku efikasnost i konkurentnost, kao i zadovoljavajući stepen blagostanja i uslova za život i rad stanovništva. Bilo bi dobro kada bi nova Vlada Srbije u svoje razvojne planove i programe uvrstila barem neke od pomenutih aspekata, budući da u našoj zemlji već dugo nemamo odgovarajuću politiku regionalnog razvoja.
