Kako opisati takvu gromadu na tako malo prostora? Ceo grad, a i šira okolina, stajali su pod grbom „Servo Mihalj”. Iz ove firme se odlazilo na razna direktorska mesta. Bili smo „rasadnik mozgova”, nije se moglo naći preduzeće u kojem nije bilo naših radnika – priseća se nekadašnja radnica ovog preduzeća sugrađanka Verica Sarić
Svoj radni vek započela je i završila u IPK „Servo Mihalj”, na imanju „Zlatica” u Lazarevu. Kako navodi, bilo je to jedno od najnaprednijih imanja, na kojem su se vršili razni ogledi, i na koje su pristizali puni autobusi studenata sa svih strana.
– Ljubazno smo pružali stručnu pomoć, kao i gostoprimstvo. Mladi intelektualci iz raznih krajeva Jugoslavije stizali su sa još vrućim diplomama na „Zlaticu” sa namerom da odrade pripravnički, da steknu znanje i odu dalje. Tako su supružnici Anđelija i Georgi Đorđe Antov postali profesori Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Mnogi su i ostajali na imanju, dočekavši penziju. Među njima se našao i stariji kolega, doktor agronomije Tibor Varadi, iz priznate zrenjaninske porodice – priča Verica Sarić.
Kako podseća, zaposleni na „Zlatici” dolazili su sa svih strana: Arilje, Užice, Lučani, Bosna i Hercegovina – Jugoslavija u malom. L. Z
