DARKO NAĐALIN, JEDAN OD POKRETAČA NEFORMALNE GRUPE „TATE ZA DECU”

Kad se dobro dobrim vrati

Širok osmeh i još veće srce prepuno ljubavi za ovdašnje mališane krase Zrenjaninca Darka Nađalina. Sve što zna i ume sa svojim prijateljima želi da podeli. Tako je pre nekoliko godina nastala neformalna Fejsbuk grupa „Tate za decu”. Pored Darka, pokretači su bili Predrag Nenin i Nenad Blažin, koji se nedavno odselio za Nemačku.
Najpre su odlučili da poprave igralište gde se njihova deca okupljaju. Mnoge komšije i poznanici oberučke su im se priključili. Ubrzo su pokrenuli i akciju za pomoć devojčici Lani. Na prodajnoj izložbi fotografija, u Plankovoj bašti, prikupili su sredstva za njeno lečenje.
Nastavili su da popravljaju igrališta i da šire krug ljudi koji ih podržavaju, obezbeđuju hranu, igračke, školski priboru i odeću za mališane iz siromašnih porodica.
I ove zime obradovali su decu po selima novogodišnjim paketićima. Neka su prvi put, zahvaljujući njima, videla Deda Mraza.
– Sve je počelo spontano. Družili smo se i radili. Kad krenemo u akciju, dolaze svi. Komšije iznose kiflice, ljudi se pridružuju. Shvatili smo da mnogi hoće da učestvuju, samo ih treba organizovati i ohrabriti. Čini mi se da ljudi žele da učine neke stvari za zajednicu, ali ih svakodnevnica i obaveze često sprečavaju.
Ubrzo su počeli da nas zovu iz celog grada. Sledeće je bilo veliko igralište na Bagljašu, gde smo obodrili roditelje. Usledila su i druga igrališta, pa bolnica i tako dalje.
Pored dobre volje, ne možete svima pomoći.
– Mi imamo svoje poslove, porodice. Želimo samo da damo primer. Na našoj Fejsbuk stranici ljudi mogu da vide šta radimo i da se sami organizuju i učine isto. Mi nismo čarobnjaci, već samo tri momka koja su imala jaku volju i želju da nešto u svom životu stvore i ostave zajednici. Da se naša deca ponose roditeljima.
Naravno, shvatili smo da ne možemo mi sve. Naime, nemamo budžet, nismo udruženje i finansiramo se isključivo iz sopstvenih sredstava. Radimo koliko i kada možemo. Nekada će to biti više projekata, a može da ne bude ni jedan. Ne možemo da se obavežemo.
Za vreme korone počeli ste da prikupljate i delite paketiće?
– Hteli smo da obradujemo mališane koji nikada nisu videli Deda Mraza niti dobili poklon. Nismo mogli da pronađemo podatke koliko takve dece ima. Iskoristili smo bazu tadašnje grupe „Obroka za porodicu”. Obezbedili smo dvoje punih kola, dobili donaciju od jednog čoveka iz Beograda i krenuli. Ta akcija je bila dobro prihvaćena i propraćena među sugrađanima koji nam nesebično pomažu. Ubrzo smo shvatili da ima puno siromašne dece. Ona su neprimetna. Od tada broj se, nažalost, povećavao.
Ove godine me je, dok sam nosio paketiće u odeći Deda Mraza, posebno dirnulo kada me je jedan dečak zagrlio iako me uopšte ne poznaje. Probudio je sestricu da i ona dobije poklon, rekavši mi da mu ona neće verovati da je Deda Mraz bio kod njih. To su trenuci koje ću pamtiti zauvek. Da smo bar malo sreće doneli najmlađima.
Otvorili ste vrata i jednog doma za nezbrinutu decu. Gde konkretno?
– Ta priča potekla je od naše prijateljice iz Pačeva. Ona nas je obavestila o Domu u Beloj Crkvi. Trebala im je pomoć u hrani. Lane smo prvi put otišli i ostvarili lep kontakt. Tamo su smeštena deca koja su sklonjena od problematičnih roditelja. Divni mladi ljudi. Ove godine smo ponovo odneli ulje za njihovu kuhinju.
Ovih dana pomogli ste i samohranom ocu sa petoro dece? Da li je ušao u novi stan?
– Uselio se, i jedno dete je proslavilo rođendan. Mališani su upisani u vrtić i jaslice, tako da on može da se vrati na posao. Sve je počelo tako što su nas obavestili da na Bagljašu jedan čovek stalno šeta sam, sa petoro dece. Imali smo nešto stvari, preostalih od Nove godine, dosta odeće, pa smo odlučili da mu odnesemo. Kada smo preko Fejsbuka obavestili pratioce, kojih ima više od dve hiljade, oni su to prepoznali i uključili se. Zrenjaninci su od srca pomogli.
Da li imate neki plan za ovu godinu?
– Sve se spontano desi. Nekad smo planove pravili petkom, kad smo se sastajali. Sada Peđa i ja nastavljamo, kad stignemo od svojih obaveza. Trudimo se da sve bude bez stresa. Verujte, nama je satisfakcija kada vidimo da smo nekom pomogli. Ne trebaju nam hvalospevi.

Miroslava Pudar