Koliko vredi tržište privatnih časova?

Piše: dr Dejan Molnar, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi jedna od osnovnih nadležnosti gradova i opština je da se staraju o zadovoljavanju potreba građana u oblasti prosvete, odnosno predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja. Na području Grada Zrenjanina ima 27 redovnih osnovnih škola, od čega je 10 u samom gradu, 17 u selima (Aradac, B. Despotovac, Belo Blato, Botoš, Elemir, Ečka, Klek, Knićanin, Lazarevo, Lukićevo, Melenci, Orlovat, Perlez, Stajićevo, Tomaševac, Farkaždin i Čenta). Osim toga, postoje i četiri izdvojena odeljenja (u Jankovom Mostu, Mihajlovu, Lukinom Selu i Tarašu).
Na kraju školske 2021/22. godine ukupan broj osnovaca je bio 8.188. Od toga je jedna polovina pohađala niže, a druga više razrede. Sa njima je radilo 383 nastavnika/učitelja sa punim radnim vremenom. Zrenjanin je i srednjoškolski centar u Srednjobanatskom okrugu. Nastava se izvodi u osam srednjih škola (Gimnazija, Ekonomsko-trgovinska, Medicinska, Srednja poljoprivredna, Hemijsko-prehrambena i tekstilna škola, Elektrotehnička i građevinska, Tehnička i Muzička škola). Na kraju navedene školske godine bilo je 4.759 srednjoškolaca i njihovih 208 nastavnika, zaposlenih sa punim radnim vremenom.
Gruba računica ukazuje da je na jednog nastavnika u osnovnim školama u proseku dolazio 21, a u srednjim 22 đaka. I pored toga, opšte je poznata činjenica da veliki broj učenika pohađa i tzv. privatne časove, odnosno edukuje se (stiče znanja) van školskog sistema, neformalnim putem. Osim „tradicionalnih” časova iz matematike i stranih jezika, sve više su i zastupljene druge oblasti (predmeti). Nije raritet da roditelji šalju i decu iz nižih razreda osnovne škole na dodatne časove.
Uz niz pretpostavki, možemo pokušati da procenimo koliko vredi tržište privatnih časova u Zrenjaninu kada su u pitanju osnovci i srednjoškolci. Pretpostavimo, najpre, da neku vrstu privatnih časova pohađa 5% đaka nižih razreda, svaki treći učenik viših razreda osnovne škole i svaki drugi srednjoškolac. Ovako procenjen broj učenika koji idu na neformalne edukacije dostiže brojku od oko 4.000. Dodatne pretpostavke su: obrazovne usluge koriste se samo u toku trajanja školske godine (devet meseci godišnje), prosečan đak na mesečnom nivou ukupno šest puta ide na časove i da jedan čas u proseku košta 10 evra. Na bazi ovoga se može izračunati da bi tržište privatnih časova u Zrenjaninu moglo da vredi oko 2,2 miliona evra na godišnjem nivou. Naime, toliko novca Zrenjaninci izdvajaju za dodatno obrazovanje svoje dece.
Zarad bolje predstave o veličini ovog biznisa, vrednost neformalnog tržišta možemo uporediti sa ukupnim godišnjim fondom zarada nastavnog osoblja koje radi u školama sa punim radnim vremenom. On za ovih blizu 600 nastavnika iznosi oko 5,5 miliona evra godišnje, kada se pođe od toga da je prosečna neto zarada tokom prvih sedam meseci 2024. godine u sektoru obrazovanja bila 90.000 dinara. Može se zaključiti da je tržište tzv. privatnih časova prilično obimno, s obzirom na to da dostiže blizu 40% od ukupnih plata nastavnog osoblja, mada je po svoj prilici i veće od iznetih procena.