Skromnost ili siromaštvo?

Piše: dr Dejan Molnar, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

U Srbiji ima oko 1,65 miliona penzionera, što je približno 25% od ukupnog broja stanovnika. Najveći broj njih (66,9%) prima starosnu, dok se ostatak odnosi na korisnike invalidske (13,6%) i porodične (19,5%). Prosečna penzija je u aprilu 2025. iznosila 50.688 dinara. U evropskim okvirima Srbija spada u red zemalja sa najnižim mirovinama, budući da su one (prema podacima iz 2021.) bile veće u skoro svim državama, izuzev u BiH, Bugarskoj i Albaniji. Prosečan iznos je višestruko veći u Danskoj (za skoro 9 puta), zatim u Austriji (7), Švedskoj (6,7), Belgiji (6,3), Italiji (5,7), Francuskoj (5,3), Nemačkoj (5,2), Portugaliji (3,2), Sloveniji (2,5 ), Češkoj (2,2), Poljskoj (1,9), kao i u Mađarskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i Rumuniji (za po 1,4 puta).
Prema podacima Evrostata (za 2022.), u Srbiji se za ove namene izdvajalo manje (oko 8,4% BDP-a) u poređenju sa prosekom EU (12,2% BDP-a). Daleko bogatije države imaju veći udeo rashoda za penzije u BDP-u: Italija (15,5%), Francuska (14,7%), Grčka (14,3%), Austrija (14,2%), Portugalija (13,4%), Finska i Španija (po 13%), Belgija (12,6%), Nemačka (11,6%), Holandija (11,1%), kao i Slovenija (10%) i Hrvatska (8,9%).
Nepovoljan materijalni položaj penzionera u našoj zemlji ima dugu tradiciju, pri čemu se njihov standard čak i pogoršavao. U periodu 2001-2012. penzije su beležile realan prosečan godišnji rast (korigovan za stopu inflacije) od 5,7%, da bi tokom razdoblja 2013-2024. on bio skoro četiri puta „slabiji” (1,55%). Na godišnjem nivou, najveći rast ove vrste primanja je zabeležen 2001. godine (17,9%), zatim 2002. (16,8%), 2008. (14,3%), kao i 2024. godine (15,1%). Realnost je da penzije u Srbiji vremenom sve više zaostaju za neto zaradom zaposlenih. Tako su plate tokom perioda 2001-2012. u proseku bile više za 70%, a u intervalu 2013-2024. čak za 106%.
Danas u Srbiji blizu 1,2 miliona penzionera prima manje od 60.000, a njih 622.000 manje od 35.000 dinara mesečno. Ako se u analizu uključi i kupovna moć, zaključci do kojih se dolazi su, najblaže rečeno, poražavajući. Naime, oko 95% njih ima penzije koje su niže od prosečne (106.864 dinara), dok dve trećine njih nema dovoljno ni za pokriće minimalne (55.527 dinara) potrošačke korpe.
Kada se uzme u obzir to da u minimalnu korpu na mesečnom nivou staje, između ostalog, samo: oko 5 kg mesa, 500 grama ribe, 300 grama pavlake, 200 grama mlečne čokolade, po jedan kilogram banana i pomorandži, po tri litre jogurta, voćnog soka i mineralne vode itd, jasno je o kolikoj se i kakvoj skromnosti (tačnije, siromaštvu i bedi) radi. Posebno zabrinjava to što zvanična statistika kazuje da izdaci za zdravstvo, koji su za ovu populaciju od životnog značaja, iznose tek 1.883 u minimalnoj, odnosno 3.448 dinara mesečno u prosečnoj korpi. Kada se zna koliko u apotekama koštaju lekovi i razni suplementi, proizilazi da oni u trećem dobu sebi ne mogu da priušte odgovarajući nivo zdravstvene nege/zaštite.
Aprila 2025. prosečna penzija u Zrenjaninu je iznosila 52.352 dinara što je nešto iznad republičkog (50.688 din.) i vojvođanskog (51.301 din.) proseka. Međutim, slaba je to uteha kada se ima u vidu da je ovdašnja prosečna potrošačka korpa u martu bila 116.863, a minimalna 58.026 dinara.