ALISA KOCKAR, PRVA DAMA ZRENJANINSKE DEMOKRATSKE STRANKE (DS)

Važno je da razlike ostavimo po strani

Za one koji prate politiku njeno ime odavno je poznato. Prešla je dug put od podmlatka partije, preko predsednice Gradskog odbora do portparolke u Beogradu. Ta staza bila je ispunjena školovanjem, strpljenjem i edukacijama. Alisa Kockar (30) drugi put je lokalna odbornica.
U aktuelnom sazivu Skupštine šefica je grupe „Zrenjanin protiv nasilja”, a za govrnicom delegira brojne vitalne teme. Na smeru Politikološko-sociološka istraživanja na Fakultetu političkih nauka (FPN) je doktorandkinja. Sa druge strane, zaposlena je kao menadžerka projekta „Liberejting risrč”.
Svoje angažovanje započela je 2006. i do sada završila preko 70 obuka. Takođe je saradnica Fondacije „Fridrih Ebert”, trener za organizacije Akademije ženskog liderstva, članica Upravnog odbora „Alumni mreže”, Akademije dijaloga za mlade, kao i Feminističke antifašističke mreže.
Da li mlade treba da zanima politika?
– Apsolutno. To ne mora da bude u klasičnom smislu na koji smo navikli. Međutim, i te kako treba da ih interesuje u kakvim uslovima će živeti, da li će se zbog boljih šansi negde preseliti. Upravo to nam alternativni izveštaji Krovne organizacije mladih Srbije svake godine govore. Mislim da će najnoviji rezultati pokazati njihovu dodatnu zainteresovanost za sadašnjost i budućnost naše države. Vrlo je važno što konačno svi shvatamo da oni to i jesu. Više nije univerzalno stanovište da će biti vremena za omladinu i da oni u budućnosti preuzmu odgovornost. Žele sad i odmah da utiču na društvo i u kakvoj državi zapravo živimo.
Kako ste doživela proteste u Srbiji, s obzirom na to da ste i sami veoma rano ušli u politiku?
– Obradovalo me je da se pojavljuje sve više mladih. Oni, zapravo, nose pobunu. Dobro je da se čuje njihov glas. To je nova energija, novo poverenje, jer oni koji ne veruju u političke partije mogu sada da veruju u njih i zborove. Dakle, nema više momenta da nemate kome da se okrenete.
Studenti najavljuju izlazak na izbore. Demokratska stranka je ponudila pomoć. Kakvu?
– Tu smo da im pružimo svu moguću tehničku, logističku i svaku drugu podršku koju budu tražili. Stavili smo im na raspolaganje sve naše kapacitete, posebno pregovaračke.
Šta da očekuju oni koji veruju u opoziciju?
– U zrenjaninskoj opoziciji stanje se mnogo promenilo u poslednjih godinu dana. Jedan od možda najvećih dokaza je to što mi i dalje delujemo zajedno. Koalicija koja je nastupila na prethodnim izborima (DS, LSV-Vojvođani, NPS, Srbija centar i PSG) ima zajedničke aktivnosti. Blisko sarađujemo sa Novim DSS-om i Zeleno-levim frontom.
Nekada ste odlazili kod oca u mesnu zajednicu i gledali taj mikro politički svet. Gde su one danas?
– Zaista nisam ni shvatala, u to vreme, koliko će posete uticati na mene i koliko sam upijala, slušala i zavolela da se bavim politikom. Tamo sam videla da se ipak donose neke važne odluke. Dolaze građani i govore šta ne valja u njihovom kraju, šta može da se uradi, ko je nadležan. Sekretari i sam Savet tada su imali moć odlučivanja i uticaj. Sa druge strane, zaista su želeli da komuniciraju sa građanima i da rešavaju probleme.
Ovo što sada vidimo jeste neka potpuno druga priča. Neverovatno je danas, na svaki zahtev građana da uđu u prostorije, reći im da se mesne zajednice renoviraju. Vratićemo ih Zrenjanincima. To je tema kojoj sam usrdno posvećena, kojom se bavim duže vreme, i lično mi je stalo. To činim zato što mislim da su one zapravo prostor gde građani mogu da se uključuju, da ne moraju svi da se bave politikom 24 sata.
Kao neko ko zagovara dijalog, kako vidite medijski prostor?
– Momentalno je izuzetno sužen. Medijskim radnicima nije lako. Za građane je najvažnije da se informišu što više mogu, i da proveravaju izvore.
Deset godina ste učesnica dijaloga žena u regionu. Kakav je njihov položaj?
– Imamo garantovana prava, što je deo dobrog nasleđa. Dakle, nisu nam sva prava u ovom trenutku pod znakom pitanja, ali mislim da neka globalna, čak i evropska dešavanja, govore da moramo veoma da pazimo. Glavna stvar je ravnopravnost u svakom kontekstu. Od toga da imamo jednake šanse na tržištu rada, u plaćanju, pravu na imovinu.
Gde vidite rešenje za probleme, od položaja žena na Balkanu, do političke scene?
– Mislim da je rešenje za sve umrežavanje, kako od države tako i na regionalnom nivou. To je prava reč. Jako je važno da smo svi na istom zadatku, da sve razlike stavimo po strani i da se izborimo za ono što je zaista važno, za goruća pitanja. Lako ćemo se baviti razlikama kasnije.

Miroslava Pudar