BEZ SAMODOPRINOSA U KNIĆANINU TEŠKO NALAZE REŠENJA ZA UREĐENJE SELA

Glavna ulica vapi za putarima

Knićanin je, uz Taraš, jedino selo na području Grada koje se „skućilo” uz Tisu. Administrativno pripada Zrenjaninu, ali je, po mnogim drugim osnovama „vezanije” za obližnji Titel i nešto udaljeniji Novi Sad. Nema kvalitetno poljoprivredno zemljište, pa je odvajkada više važilo za radničko i zanatlijsko, nego zemljoradničko i stočarsko mesto. Obimni radovi na odvodnjavanju u njegovoj okolini trajali su decenijama i okončani su tek osamdesetih godina prošlog veka.
Do sredine 90 – tih ovde je uspešno gajen duvan i prerađivan u Duvanskoj industriji Zrenjanin. Zarada je bila veoma dobra! Od približno 1.700 stanovnika ovog mesta, danas nešto više od stotinu njih radi u zrenjaninskim i novosadskim fabrikama (uglavnom „Drekslmajer” i „Delfi”), kao i u državnim firmama i ustanovama. To je, nažalost, manje od trećine zaposlenih u industriji, zanatstvu i javnim službama nego što ih je bilo do pre dve – tri decenije! Tada je dosta stanovnika Knićanina radilo u fabrici za preradu povrća u Titelu, fabrici za preradu sirka – metlaša i „Premiksu” – koji je proizvodio manja rečna plovila. Većina srednjoškolaca putuje u Titel. Nažalost, smanjuje se i broj stanovnika: prema popisu iz 2002. ovde je bilo 2.034 stanovnika.
M. Stojin


Opširnije u štampanom izdanju