MIROSLAV BRNJOŠ, DIREKTOR OŠ „P.P. NJEGOŠ” O TRADICIJI I IZAZOVIMA OBRAZOVANJA

Za četiri i po decenije – svedočanstva za 10.000 đaka

Najveća osnovna škola u regionu, „Petar Petrović Njegoš” u Zrenjaninu, obeležiće 15. maja 45 godina rada. Otvorena je na Bagljašu, delu grada koji se, tih godina, ubrzano razvijao. Školske 1987/88. bilo je 75 odeljenja sa 2.200 učenika. Za četiri i po decenije, osnovno obrazovanje ovde je steklo oko 10.000 učenika – čitav jedan grad.
– Trenutno je u školi 119 zaposlenih, od toga nastavnog osoblja 94. Danas školu pohađa oko 1.200 učenika. Kapaciteti škole su mnogo veći. Naš problem sa brojem dece je istovremeno i problem društva. Naši učenici, oni iz perioda osamdesetih godina, koji bi uveliko već trebalo da upisuju decu u školu, ne rade, žive kod roditelja, menjaju mesto boravka jureći za poslom, boljim životom – kaže Miroslav Brnjoš, direktor škole.
Nagrada „Putokazi”, pripala je, između ostalih, i Gradu Zrenjaninu i obrazovnim ustanovama, među kojima je i škola na čijem ste čelu. To nije i jedino priznanje u dugom školskom nizu?
– Evo, za uspešan rad dobili smo nagradu Oslobođenja grada, sportu u školi najveće priznanje je pokrajinska nagrada „Jovan Mikić Spartak”. Savez pionira Vojvodine nagradio je pionirski odred škole plaketom „Kurir Jovica”, Pokrajinski savet za saobraćaj Zlatnom plaketom. Sportske vitrine wkrasi trajno pehar Saveza za školski sport Srbije. Do sada smo imali tri saziva likovne kolonije „Vikend akvarela” gde su se učenici družili sa poznatim umetnicima, a njihove slike oplemenjuju školski prostor.
Kako se, zapravo, stiže do nagrada?
– Trudimo se da osavremenimo nastavu, koristimo novu naprednu tehnologiju, imamo pristup internetu u svakoj prostoriji. Kao merilo kvaliteta rada su i rezultati na završnom ispitu. U poslednje tri godine, na završnom ispitu naši rezultati iz matematike su bolji od Republičkog proseka, a iz srpskog jezika malo zaostajemo za prosekom. Zlatna medalja za kvalitet u obrazovanju je satisfakcija za nebrojeno mnogo sati rada svih u školi.
Očito je da su aktivnosti brojne?
– Od 2008. godine smo deo priče Unicefa u projektu „Škola bez nasilja” sa ciljem da ona bude jedna bezbedna sredina. U projektu „Bitka za znanje” bavimo se robotima, programiramo ih. Učestvujemo na svim takmičenjima. Kao kruna rada, lane je osmoro učenika osvojilo devet plasmana na republičkim takmičenjima pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvete. Jedini u gradu, bavimo se od 2010. godine i obrazovanjem odraslih.
Školska zgrada je velika, imate sportske terene, fiskulturnu salu…
– Sa 4.500 kvadratnih metara, škola ima dovoljno prostora za nesmetan rad, fiskulturna sala je najiskorišćeniji prostor u školi. Od redovne nastave, sekcija, klubova do upornih rekreativaca, svi je koriste. Već od prvog razreda treniramo fudbal, košarku, odbojku, rukomet, golf, uvežbavamo folklor, moderan ples, balet. Preko đačke zadruge učimo prve korake preduzetništva.
Pripremate se za upis nove generacije učenika. Šta očekujete?
– Prvog aprila počinje upis budućih prvaka. Prošle školske godine upisali smo oko 160 prvaka raspoređenih u šest odeljenja, a toliko očekujemo i sada. Uvažavajući zahteve roditelja, formirane su dve grupe učenika u produženom boravku. Tu deca pod stručnim nadzorom učitelja završe svoje školske obaveze i osmišljeno provode slobodno vreme.
Koliko škola dobija materijalnu podršku iz gradske kase? Da li važi ona – što veća škola, veće i brige?
– Svesni smo situacije u društvu, te su naši zahtevi realni i u skladu sa mogućnostima. Imamo dobru saradnju sa lokalnom samoupravom a, kao i svima, materijalna podrška može biti i veća. Normalno je da što je škola veća, i brige su veće. U toku je višegodišnji postupak legalizacije zgrade i kada se to realizuje, apliciraćemo kod raznih fondova i poboljšati uslove rada.
Da li ste se ikada pokajali što ste postali direktor škole?
– Da budem iskren, bilo je trenutaka kad sam se pitao šta će mi sve ovo u životu. Ali po prirodi izazove, ne odustajem. Kada imate dobre saradnike, sve je to onda mnogo lakše.
MILENA BEČEJAC