NOVO MILOŠEVO ČUVA USPOMENU NA KOŠARKAŠKOG VELIKANA

Muzej posvećen Ranku Žeravici

Postavka će prikazati Rankov košarkaški put od gimnazije u Kikindi do rada u klubovima i reprezentaciji

Muzej posvećen legendarnom Ranku Žeravici gradi se u njegovom rodnom Novom Miloševu. Kako kaže kustoskinja Ivana Zec, želja je bila je da se otvaranjem Muzeja obeleže dva velika jubileja: pola veka od svetskog zlata osvojenog u Ljubljani 1970. godine i 40 godina od jedinog olimpijskog zlata koje je pripalo košarkašima u Moskvi 1980. godine.
– Zbog pandemije i nekoliko javnih nabavki na kojima nije bilo zainteresovanih izvođača, poremećeni su naši planovi, ali ne odustajemo. Planiramo da stalna postavka prikaže ceo Rankov košarkaški put – od gimnazije u Kikindi, gde se prvi put susreo sa tim sportom, preko angažmana u klubovima i reprezentaciji i osvojenih trofeja, do edukativnog rada. Cilj je da se u selu u kojem je rođen očuva Rankovo nasleđe – kaže Ivana Zec.


Nakon smrti košarkaškog velikana, a na inicijativu Čedomira Žeravice, njegovog bratanca i vlasnika „Muzeja Žeravica”, osnovana je „Fondacija Ranko Žeravica”. Svim srcem je iza te ideje stala i Zaga Žeravica, Rankova supruga. Prvenstveno sredstvima porodice, kupljeni su placevi i urađeni projekti i idejna rešenja za budući muzej košarke. Za izgradnju zgrade zaslužna je i Opština Novi Bečej, kao i Pokrajinski sekretarijat za privredu i turizam.
Muzejski kompleks obuhvataće muzejsku zgradu, natkriveni košarkaški teren sa tribinama, svlačionice, mini-basket terene, česmu sa filtriranom pijaćom vodom i klub za druženje. Nekolicina Rankovih poštovalaca je pomogla, u skladu sa mogućnostima, da projekat napreduje, ali najveći doprinos do sada je stigao iz Barselone, kluba u kojem je Ranko proveo dve sezone sedamdesetih godina prošlog veka. Od 20.000 dolara njihove donacije, urađen je teren i ograda oko celog placa.

  • BOGATA KARIJERA, VREDNI TROFEJI
    Ranko Žeravica rođen je 17. novembra 1929. godine u Novom Miloševu. Preminuo je 2015. godine. Reprezentaciju Jugoslavije je vodio do zlata na Olimpijskim igrama (1980), Svetskom prvenstvu (1970), do drugog mesta na Igrama 1968. godine, svetskom prvenstvu 1967. godine i evropskim prvenstvima 1969. i 1971. godine, kao i do bronze na planetarnom šampionatu 1982. godine.
    Igrao je u Radničkom iz Beograda, gde je bio i trener. Vodio je i Partizan, Barselonu, Pulu, Crvenu zvezdu, Saragosu, Desio, Napoli, Daroku, Split, Kasertu, kao i reprezentaciju Argentine.
    Svetska kuća košarke ga je 2007. godine uvrstila u Kuću slavnih FIBA, a nosilac je i priznanja Udruženja košarkaških trenera za životno delo.

D. Petrović