Pad broja stanovnika negativno utiče na privredni rast

Piše: dr Dejan Molnar,
vanredni profesorna Ekonomskom fakultetu u Beogradu

U periodu od 2011. (kada je obavljen poslednji popis stanovništva) pa do 2017. u našoj zemlji je u proseku svake godine rođeno oko 36 hiljada ljudi manje nego što ih je umrlo. Za ovih šest godina u Srbiji je, samo usled prirodnog kretanja stanovništva (nataliteta i mortaliteta) „nestao” grad veličine Niša!
Izražena su i mehanička kretanja stanovništva – odlazak ljudi u inostranstvo (emigracija), naročito onih koji su u najproduktivnijem dobu. Emigracioni trendovi bi mogli da budu još dinamičniji pošto je u Nemačkoj usvojen novi Zakon o useljavanju stručne radne snage, koji će se primenjivati od 1. marta 2020, a koji predviđa olakšanje građanima koji dolaze iz zemalja koje nisu članice EU da se zaposle u toj zemlji. To znači da će i stanovnici Srbije moći da dođu do posla u Nemačkoj pod istim uslovima kao i nemački građani. Prema nalazima relevantnih istraživanja, očekuje se da će tokom narednih 30 godina broj stanovnika Srbije opasti za oko jedan milion ljudi. A već je 2017. prosečna starost stanovništva Srbije bila čak 43 godine, dok je na jednu mladu osobu (od 0 do 19 godina starosti) dolazilo 1,4 pripadnika starije populacije (iznad 60 godina starosti). Demografska kretanja, u pogledu broja stanovnika i starosne strukture stanovništva imaju uticaj na dinamiku privrednog rasta. Standardni teorijski modeli nas uče da su privredne performanse pod uticajem promena broja radne snage, kao i njene produktivnosti. Manje ljudi i starenje stanovništva u zemlji znače i snažan pad kontingenta radne snage (radno sposobna lica uzrasta 15-64 godine).
Kako ovakva demografska kretanja mogu da deluju na dinamiku proizvodnje/bruto domaćeg proizvoda? Smanjenje broja radnika u proizvodnom procesu može imati dvojak uticaj – manje radnika znači i manje angažovanih ljudskih resursa, ali i nastojanje da se taj nedostatak nadomesti povećanom produktivnošću rada uvođenjem novih tehnoloških rešenja (inovacijama, automatizacijom, digitalizacijom itd.). Starenje kontingenta radne snage takođe može delovati na dva načina – iskustvo radnika koje se akumulira sa godinama, pozitivno utiče na produktivnost radne snage, ali sa starenjem radnika, sposobnosti za prilagođavanje promenama, učinci inovacija, kao i sklonost ka preduzetništvu opadaju, što ima za efekat smanjenje produktivnosti rada.
Prema istraživanjima „Kvartalnog monitora”, neto efekat pomenutih uticaja na privredni rast je negativan. Procenjuje se da će usled smanjenja broja i starenja stanovništva, te pada produktivnosti rada, BDP po glavi stanovnika u Srbiji do 2050. biti manji skoro za 25% u odnosu na vrednost koja bi bila dostignuta u odsustvu pomenutih negativnih demografskih kretanja.
Iako je teško očekivati da opisani trendovi mogu da se spreče, javnim politikama bi se moglo delovati u pravcu ublažavanja njihovih negativnih učinaka. Zadržavanje ljudi u zemlji bi bilo moguće ukoliko se obezbede veće plate, viši nivo životnog standarda, kao i mogućnosti za napredovanje prema zaslugama, uloženom naporu i trudu, kvalitetu… Sa druge strane, povećanje produktivnosti rada pretpostavlja unapređanja u sistemu obrazovanja i tehnološki naprednije investicije.