Poverenje obavezuje i povezuje

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Pre dve nedelje je usvojen jedan od najvažnijih dokumenata za Grad Zrenjanin u godini koja je pred nama – budžet za 2024. Plan je da se realizuju prihodi i primanja u iznosu od 6,69 milijardi dinara (oko 57 miliona evra), rashodi i izdaci bi trebalo da budu 7,88 milijardi dinara (oko 67 mil. evra), čime se predviđa manjak u gradskoj kasi od 1,19 milijardi dinara (10 miliona evra).
Prema rečima nadležnih, nedostajuća sredstva će se jednim delom obezbediti i putem kredita. Međutim, bankarski zajmovi su u savremenom svetu samo jedan od načina da gradovi i opštine dođu do novca za finansiranje budžetskog deficita. Umesto toga, lokalne samouprave širom sveta se zadužuju putem emisije tzv. municipalnih obveznica. Izdavanjem i prodajom pomenutih hartija od vrednosti (HOV) lokalne samouprave zapravo pozajmljuju novac od kupaca, kojima se garantuje povraćaj glavnice (iznosa koji su platili) i pripadajuća kamata (prinos) po ugovorenoj dinamici.
Na taj način kupci obveznica postaju poverioci lokalnih administratora. Ove HOV najčešće imaju visoku nominalnu vrednost, zbog čega nisu pristupačne malim investitorima, odnosno pojedincima (građanima). U njih najčešće ulažu tzv. institucionalni investitori kao što su banke, osiguravajuća društva i investicioni fondovi. Bilo bi dobro da i građani dobiju mogućnost da na ovaj način plasiraju svoju ušteđevinu, jer bi tako bili u prilici da doprinesu realizaciji projekata koji su za njih važni (izgradnja vrtića, sportskih terena, bazena, biciklističkih staza, održavanje lokalne putne mreže itd.), a pride bi mogli i da ostvare određeni prinos (umesto da ušteđevinu oroče u banci).
Pomenuti dužnički instrument najčešće je obezbeđen (garantovan) , tako da predstavlja veoma siguran oblik ulaganja za one koji raspolažu viškovima likvidnih sredstava. Jedna od osnovnih prednosti municipalnih obveznica je upravo nizak rizik. Osim toga, prihod ostvaren na ovaj način se najčešće ne oporezuje, što predstavlja dodatni podsticaj za kupce. Njima se može trgovati na sekundarnom tržištu (berzi), što ih čini dodatno atraktivnijim od plasmana u banci. U slučaju da je štediši hitno potreban novac, podizanje depozita pre isteka ugovorenog roka, po pravilu dovodi do gubitka kamate (delimično ili u celosti), dok se prodajom obveznica može čak i dodatno zaraditi na razlici između njene kupovne i prodajne cene.
U Zrenjaninu se koristio tzv. samodoprinos kao način da se prikupi novac za finansiranje projekata od značaja za lokalno stanovništvo (npr. za izgradnju ovdašnje bolnice). Sličnost sa municipalnim obveznicama je što u oba slučaja lokalni žitelji obezbeđuju sredstva, dok je bitna razlika (i pogodnost) to što se u slučaju obveznica dobija nazad cela glavnica (inicijalni ulog) uvećana za dogovorenu kamatu.
Dodatni pozitivni efekti za grad/opštinu je povećanje reputacije i ugled akod investitora, čime se stiču konkurentske prednosti u odnosu na druge lokalne samouprave u državi i regionu. Ovaj finansijski dokument doprinosi odgovornost i u domenu upravljanja lokalnim javnim finansijama. Dugovanje sugrađanima stvara moralnu obavezu za donosioce odluka, čime se ojačava nivo poverenja između građana i predstavnika vlasti.