Sve stiže na naplatu

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Narodna banka Srbije povećala je referentnu kamatnu stopu na nivo od 6%. Pre samo godinu dana (april 2022.) ona je iznosila 1%. Od tada, povećavana je trinaest puta uzastopno – devet puta u toku 2022. i četiri puta od početka 2023. godine.
Većina građana ekonomske kategorije doživljava kao nešto apstraktno i udaljeno, smatrajući da ih njihovo stanje i promene mnogo ne dotiču. Međutim, to je potpuno pogrešno. Kamatna stopa predstavlja cenu novca, tako da njena visina na različite načine utiče na ekonomski položaj i perspektive gotovo svakog pojedinca.
Povećanje kamatne stope se koristi kao mera monetarne politike u situacijama kada postoji visoka inflacija, kao što je to danas slučaj. Mehanizam je sledeći – rast kamatne stope (poskupljenje novca) izaziva manju potrošnju stanovništva, odnosno smanjenje agregatne tražnje, jer se teže dolazi do sve skupljih kredita. U takvim uslovima će i preduzeća odustajati od svojih investicionih planova i poduhvata, jer se smanjuje isplativost ulaganja. Pad finalne i investicione potrošnje bi trebalo da dovede do ublažavanja pritiska na dalji rast cena.
Ipak, to nije tako jednostavno. U ekonomiji svaka mera ima višestruke efekte. Ovaj nužan zaokret u vođenju monetarne politike (povećanje kamatnih stopa) će izazvati niz posledica na nivo životnog standarda ljudi. Građani će, najpre, morati da izdvajaju više novca za otplatu bankarskih zajmova koje koriste, što je dodatni udar na kućne budžete. Smanjenje investicione aktivnosti preduzeća, ako potraje, za posledicu može imati smanjenje tražnje za radnom snagom, što znači da može doći do rasta nezaposlenosti i smanjenja zarada.
Uslovi zaduživanja za građane Srbije drastično su pogoršani u toku prethodnih godinu dana. Prosečna kamatna stopa na dinarske gotovinske kredite je porasla sa 8,64% u februaru 2022. na čak 14,29% u februaru ove godine. Značajno su poskupeli i stambeni krediti (indeksirani u evrima) koji zauzimaju važno mesto u strukturi ukupnih bankarskih plasmana u sektoru stanovništva. Više od 150.000 domaćinstava otplaćuje kredit za stan ili kuću. Prosečna kamatna stopa za ovakav zajam je više nego duplirana u toku poslednjih godinu dana – sa 2,61% na 5,8%. Ovo je najviša kamatna stopa za kredite za kupovinu stambenog prostora još od septembra 2011. godine, kada je bila na nivou od 5,96%
Uzmimo za primer porodicu koja je počela da otplaćuje stambeni kredit od 60.000 evra sa rokom otplate od 20 godina februara prošle godine. Mesečna rata (anuitet) je na početku otplate iznosila 320 evra, da bi danas dostigla iznos 405 evra, što je za 85 evra (10.000 dinara) više. Izdaci za kredit su se povećali za 26,5%, a visoka inflacija (16,1%) je značajno smanjila nivo životnog standarda ovog domaćinstva, pošto samo za jednu prosečnu potrošačku korpu treba oko 13.000 dinara više nego prošle godine u isto vreme.
Utisak je da je sada stiglo na naplatu ono što nije plaćeno tokom perioda pandemije korona virusa. „Novac iz helikoptera” koji se tada koristio kao mera za spasavanje privrede i građana sada ispostavlja svoj račun. Inflacija je, zapravo, vrsta poreza – iako nominalno imamo više novca, pomoću njega možemo da kupimo manje dobara i usluga.