POLJOPRIVREDA U SKLADU SA PRIRODOM I TRADICIJOM PODRUČJA

Iz učionice u plastenik i voćnjak

Delo Naomi Klajn „Doktrina šoka” inspirisalo je Edija Darušija, profesora Zrenjaninske gimnazije, da pokrene sopstvenu proizvodnju. Nakon što je, čitajući knjigu, shvatio da mu je zbog posledica tranzicije budućnost u javnom sektoru vrlo neizvesna, zajedno sa suprugom počeo je da razmišlja šta može da uradi kako bi sebi materijalno pomogao.
U isto vreme, želeo je da iskoristi posebnost područja na kojem živi i osloni se na lokalne resurse. Tako je porodica krenula sa proizvodnjom paradajza, podigla je voćnjake, a bavi se i pčelarstvom.
– Misija nam je da budemo ekološki odgovorni preduzetnici i primer pozitivnog uticaja na društvo i životnu sredinu. Zbog toga naše poslovne aktivnosti moraju biti u saglasnosti sa prirodom i tradicijom ovih prostora – objašnjava Daruši.

KORAK PO KORAK
Pre dvadeset godina kupili su prvi voćnjak, a pre deceniju krenuli sa plasteničkom proizvodnjom paradajza i njegovog rasada. Od skromnih 150 strukova ovog povrća, sada u sezoni imaju 6.500 rezervisanih. Najviše proizvode sortu „big bif”, koja se pokazala kao najbolja za bašte.
– Nakon što prodamo rasad, paradajz sadimo u naših pet plastenika. Kada sezona prođe, rasađujemo oko pet hiljada glavica zelene salate „puterice” – kaže naš sagovornik.
Kako bi proširili proizvodnju, pre osam godina Darušijevi su uzeli kredit. Kupili su vikendicu i zemlju i tu podigli voćnjak. Sada imaju oko 500 stabala, najviše šljive („čačanska rana”, „čačanska lepotica” i „stenlej”) i jabuke („crveni” i „zlatni delišes” i „greni smit”).
– Insistiramo da naše gazdinstvo bude prepoznatljivo po kvalitetu. Najbitnije nam je da imamo zadovoljne mušterije koje će nam se vratiti. Sve prodajemo „sa kućnog praga” i pritom obavezno malo porazgovaramo sa kupcima. To je ljudskost koje nema u velikim trgovinskim lancima – objašnjava naš sagovornik.

PROIZVOD, A NE SIROVINA
Daruši ističe da se zeleno preduzetništvo suočava sa problemom klimatskih promena, preteranim iskorišćavanjem prirodnih resursa i zagađenjem životne sredine. Ističe da je ove godine voćke pogodio grad, proletos usred cvetanja je pao sneg, a lane su bile ekstremne suše.
Kako kaže, u ovim uslovima najotpornija je bila „čačanska rana”, ali joj je rod smanjen. Led je oštetio „stenlej”, pa su zeleni plodovi počeli da opadaju. Uprkos tome, cene su i dalje loše.
– Zadovoljan sam koliko smo šljiva prodali. Radi se o nekoliko tona, uglavnom za rakiju i dalju preradu. Međutim, klima treba da bude opomena proizvođačima da više ne računaju na prodaju sirovine, već da krenu u prerađivačkom smeru – smatra naš sagovornik.
Kako bi proizvod bolje plasirala i bila konkurentnija na tržištu, porodica Daruši namerava da počne i preradu voća i povrća. Ideja je da suše šljive, paradajz i jabuke sa cimetom.
Daruši veruje da je budućnost u malim i srednjim gazdinstvima koja čuvaju sve ono što krasi Vojvodinu. Zbog toga, smatra da ne treba zanemariti subvencije. Ove godine uz pomoć lokalne samouprave naš sagovornik je kupio kultivator. Mašina će poslužiti za obradu zemlje u plastenicima.
– Sledeće godine apliciraćemo za sredstva za kupovinu sušare za voće i pakericu. Nadam se da će lokalna samouprava to prepoznati, jer je teško opstati od prodaje sirovina i podizati proizvodnju na viši nivo – zaključuje Daruši.

Jovana Šormaz

  • POSVEĆENOST DAJE REZULTATE
    Porodica Daruši pčelarstvom se, na početku, bavila da bi proizvode imala za svoje potrebe. Zahvaljujući podsticajima države i lokalne samouprave, od početne tri, sada imaju više od 60 košnica. Prodaju med, propolis i pčelinji vosak. Kako bi u svakom trenutku znali šta plasiraju na tržište, pčele na pašu nose na ekološki zaštićeno područje, Okanj baru.
    – Pčela je u simbiozi sa prirodom i prati promene koje se u njoj dešavaju. Zbog toga je potrebno pratiti literaturu. Svaki pčelinji proizvod je profitabilan. Ove godine smo zadovoljni prinosom. Za zaštitu koristimo samo organske preparate, a cilj nam je da još podignemo broj pčelinjih društava – kaže Edi Daruši.