(451) Kako se određuje kamatna stopa
Piše: dr Dejan Molnar
docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu
U bankarstvu novac treba posmatrati kao i svaku drugu robu. Njegova nabavna cena jeste kamatna stopa koju banke plaćaju onima koji njima pozajmljuju novac (inostrane banke, međunarodne finansijske institucije, štediše…) i ona se naziva pasivna kamatna stopa. Prodajna cena novca je kamatna stopa koju banke zaračunavaju onima kojima plasiraju kredite i ona se naziva aktivna kamatna stopa. Na razlici u ceni novca bankari zarađuju svoj profit (doduše ima i drugih izvora zarade za bankare – provizije, naknade i slično).
Prvi faktor za formiranje kamatne stope na kredite jeste „ulazna cena” novca, odnosno visina pasivne kamatne stope. Polazna osnova za ovo jeste nivo referentne kamatne stope, a to je ona kamatna stopa koju određuju centralne banke. Primera radi, za evro referentnu kamatnu stopu formira Evropska centralna banka, a za dinar NBS.
Drugi faktor je stopa obavezne rezerve banaka na plasmane (kredite/zajmove). Njenu visinu propisuje centralna banka. Za svaku plasiranu novčanu jedinicu, poslovna banka kod centralne banke treba da položi određeni procenat te jedne novčane jedinice. Svrha stope obavezne rezerve, pored sigurnosne (povećanje rezervi u centralnoj banci) jeste i upravljanje kreditnom aktivnošću banaka. Na sredstva izdvojena kod NBS poslovne banke ne ostvaruju kamatu, što za banke znači propuštenu dobit (drugim rečima trošak). Iz ugla banaka to je „mrtav kapital” koji ne donosi nikakav prinos, pa banke zbog toga nastoje da od klijenata kojima plasiraju kredite nadomeste ovu propuštenu zaradu. Što je stopa obavezne rezerve na plasmane veća, to su krediti za klijente skuplji, i obrnuto. Visina aktivne kamatne stope mora biti takva da obezbedi banci zaradu kao da je klijentu plasirala i ona sredstva koja su kod NBS u obliku obavezne rezerve. Tako, ako je stopa obavezne rezerve 20 odsto, to znači da poslovna banka klijentima zaračunava veću aktivnu kamatnu stopu, koja treba da donese zaradu kao da je plasirano 1,2 novčane jedinice. Trošak obavezne rezerve, dakle, plaćaju klijenti/korisnici kredita.
Ovako izračunata kamatna stopa predstavlja samo osnov za dalje „zidanje” konačne podajne cene novca. Treći faktor za kalkulaciju kamatne stope na kredite predstavlja rizik ulaganja u određenu zemlju (kreditni rejting zemlje i slični pokazatelji). Što je zemlja manje sigurna za ulaganja (a to zavisi od različitih ekonomskih, društvenih, političkih činilaca) to je rizik zemlje veći, što ima direktnog odraza na povećanje kamatnih stopa. Četvrto, banke kalkulišu i određeni procenat na osnovu procene rizičnosti plasmana konkretnom klijentu ili ciljnoj grupi klijenata (otud mogućnost da različite grupe klijenata plaćaju različitu kamatnu stopu). Tek kao peti faktor visine aktivne kamatne stope se javlja profitna margina banke (tzv. kamatna marža).
