AKCIJA VOJSKE SRBIJE, CRVENOG KRSTA I KANCELARIJE ZA SMANjENjE SIROMAŠTVA – „HUMANOST NA DELU” U KNIĆANINU

Ivani i Draganu nije lako, ali nisu sami
Četvrtak 24. oktobar bio je lep dan zrele banatske jeseni, nalik na prolećni. Za dvoje ljudi iz Knićanina, koje je život doveo u poziciju samohranih roditelja, taj dan doneo je bar malo radosti.
Ivanu Novković, majku Danijele, Katarine, Danijela i Đorđa i Dragana Đorđevića, koji je proletos ostao samohrani otac Milene, Dragane i Milana posetili su pripadnici Komande za razvoj Banatske brigade Vojske Srbije, Crvenog krsta Zrenjanina i Kancelarije za društveno uključivanje i smanjenje siromaštva.
– Ivana je već tri godine bez supruga. Nedavno je sa decom preseljena u kućicu – zidani objekat u dvorištu Škole „Stevan Knićanin”- kažu domaćini, direktor Škole Zoran Spasić i predsednik Saveta Mesne zajednice Srboljub Stojković.
Zidovi u pomenutoj kućici su ofarbani osnovnom bojom, pod daščani, nameštaj skroman. Toplo je i uredno. Deca su uz majku, čista i dobro raspoložena. U Ivaninom naručju je dvogodišnji Đorđe.
– Vidite i sami, skučeno je i skromno, ali je bar čisto i ugrejano, uređene su i sanitarije. O tome kako se njena zajednica sa suprugom raspala ne bismo da govorimo, Ivana je savesna i brižna majka – kažu naši domaćini.
Prilikom predaje pomoći, a to su hrana i sredstva za higijenu (koju su prikupili pripadnici Komande za razvoj Banatske brigade) i vrednosnog bona za kupovinu u „Gomeksu”, u razgovor se uključuju sekretarka Crvenog krsta Zrenjanina Aleksandra Tanasijević, te Olivera Lukić i Jelena Dragić, iz Sekretarijata za društvene delatnosti.
Ivana ima 35 godina. Rođena je u Zrenjaninu. Jedno vreme je živela u Vrbasu, ne govori mnogo.
– Otac moje dece tišao je da radi u Rusiju. Ne javlja se. Šalje ponekad neki dinar, ali sve manje. Ne bih ulazila u to kako se sve dogodilo, ali ne verujem da će se vratiti. Zahvaljujem se dobrim ljudima iz Mesne zajednice i škole, Vojske i Grada. Ova pomoć mi mnogo znači, jer primam po 3.300 dinara za svako dete. Ali, kome god u selo treba nešto da se pomogne, tu sam, pa tako zaradim još neki dinar. Do pred kraj prošle godine živeli smo u svekrvinoj kući, a skoro godinu dana stanujemo u ovom školskom stanu. Sledi nam prva zima u njemu. Teško mi je i neće mi možda nikada u životu biti suviše lako, ali se obradujem kada vidim da ima ljudi i organizacija koje hoće i mogu da pomognu. Takođe, svekar i svekrva Žika i Slavica Novković mi dosta pomažu – govori Ivana.
Idemo dalje. Ispred svoje kuće dočekuje nas stameni Dragan Đorđević (39), a uz njega su vremešni roditelji Dobrila i Stanojko.
– Supruga je otišla proletos, bez najave i bilo kakve svađe. Nisam znao šta ću i kud ću. Ne bih o tome ni pričao. Odgovornost za decu i privrženost njima su mi mnogo pomogli. Trudim se, daću sve što mogu za svoju decu. Radim građevinske poslove, uglavnom u Novom Sadu jer ovde posla nema. Vidite, kuća je velika i dosta dobro opremljena. Radujem se poseti i pomoći dobrih ljudi iz naše Vojske, Gradske uprave i Crvenog krsta.

VOJSKA TU DA POMOGNE I DA POKAŽE DA JE NARODNA
– Komanda za razvoj Banatske brigade kontinuirano realizuje humanitarne akcije, ovoga puta u saradnji sa Crvenim krstom i Kancelarijom za uključivanje i smanjenje siromaštva. Pripadnici jedinice su ličnim dinarom pomogli da se kupi po stotinu kilograma hrane i sredstava za higijenu za svaku porodicu. Osim što želimo da pomognemo ugroženima, cilj nam je i da učvrstimno poverenje naroda u Vojsku. Slične akcije imali smo u Međi i u Orašcu kod Vršca – kaže major Rade Daljević, zadužen za civilno-vojnu saradnju Komande za razvoj Banatske brigade.
MARIN STOJIN

11-1-c-major-daljevic