Banke preterale sa visinom naknada?

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Iako u savremenoj privredi mešanje države u ekonomski život nije poželjno, ponekad je potrebno kako bi se eliminisali/neutralisali nedostaci koje generiše tržišni mehanizam. Tako je Narodna banka Srbije (NBS), kao osnovni regulator u oblasti finansijskog sistema, intervenisala u situaciji kada su poslovne banke počele značajnije da povećavaju naknade za usluge koje pružaju klijentima, pri čemu troškovi za te namene nisu u odgovarajućoj meri porasli.
Doneta je „Odluka o platnom računu sa osnovnim uslugama” kojom se propisuje i ograničava cena paketa platnog računa sa osnovnim uslugama na 150 dinara mesečno. Precizirana je i njegova garantovana sadržina (tekući dinarski račun, besplatno podizanje novca na šalteru i bankomatu svoje banke, kao i mobilno i elektronsko bankarstvo sa neograničenim brojem transakcija). Sve banke koje su povećavale naknade za platne usluge od 1. januara 2021. prihvatile su da ih od 1. septembra ove godine umanje za 30% ili da ih vrate na nivo pre povećanja. Postignut je i dogovor da u narednih godinu dana banke ne poskupljuju odgovarajuće platne usluge (naknada za održavanje tekućih računa, za transakcije, za izdavanje kartica i sl).  Ovom „džentlmenskom sporazumu” je prethodilo povećavanje naknada i provizija tokom prethodnih godinu i po dana. Tome smo svi bili izloženi tako što su nas banke obaveštavale da će povećati cene svojih usluga i tarifa.
Osnovne vrste prihoda banaka iz redovnog poslovanja su oni od kamata (kreditno-depozitnih poslova) i oni koji potiču od naknada i provizija. Neto prihod (dobit) po osnovu kamata je snažno i dinamično rastao od 2005. (417 miliona evra) do 2008. godine (1,17 milijardi evra), da bi se nakon toga do danas ustalio na nivou od oko milijardu evra godišnje. Sa druge strane, dobit po osnovu naknada i provizija raste gotovo u kontinuitetu – sa 222 miliona evra 2005. godine na blizu 358 miliona evra 2019. godine. Pri tome, primetan je rast dobiti koju banke ostvaruju za naknade i provizije koje naplaćuju klijentima nakon 2017. godine.
Ukoliko se analiziraju bilansi uspeha prvih pet po veličini banaka, koje zajedno imaju tržišno učešće veće od 50%, može se doći do zaključka da je njihov neto prihod (dobit) po osnovu naknada i provizija u 2021, u odnosu na 2020. godinu porastao za čitavih 68%, sa 158 na 267 miliona evra! Istovremeno, neto prihodi za kamate skoro da stagniraju. Izgleda da su banke nedovoljnu količinu profita od kreditno-depozitnih poslova nastojale da nadomeste povećavanjem cena drugih usluga. To što su „tako lako” prihvatili da snize naknade i provizije deluje kao „priznanje” da su ih prethodno povećavali bez opravdanja (u pogledu rasta povezanih troškova).
Utisak je i da su pretenciozne izjave zvaničnika NBS da se ovom merom štiti nivo životnog standarda građana, jer će se njihovi mesečni izdaci smanjiti za „svega” par stotina dinara. Ipak, u pitanju je opravdana mera kojom se sprečava da određena grupa tržišnih aktera (u ovom slučaju poslovne banke) formira cene svojih usluga po principu „koliko im treba”, a ne prema tome koliko one zaista koštaju. U tom smislu, u narednom periodu treba više pažnje posvetiti analizi tržišne strukture, jačanju konkurencije, sprečavanju dogovornog ponašanja aktera, edukaciji korisnika itd.