STOGODIŠNjICA OKTOBARSKE REVOLUCIJE – ŠTA JE OSTALO OD IDEJE O SOCIJALNOJ PRAVDI

Događaj koji je oblikovao 20. vek

Današnje sećanje na Oktobarsku revoluciju u Srbiji nametnuto je odozgo i smešteno je negde između ulice Kralja Milana, gde se nalazi spomenik ruskom caru, i rezolucija iz Brisela koje definišu Revoluciju i socijalizam kao totalitarizam – ocenjuje dr Todor Kuljić, sociolog i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.
– Oktobarska revolucija je bila od epohalnog značaja, isto kao i Francuska revolucija – kaže on i dodaje da je u pitanju složen, protivrečan događaj, i autoritativan i demokratski; i moderan i tradicionalan, koji je socijalno oblikovao 20. vek. Bojim se da naš 21. vek više nije socijalni. Revolucija je bila pritisak na Evropu da održava socijalnu državu, dakle autoritarni pritisak sa demokratskim posledicama. Ja sam kao sociolog, opisujući Oktobarsku revoluciju i stanje posle nje, izabrao pojam autoritarna modernizacija, jer je to bio čvrst jednopartijski režim bez mnogo slobode mišljenja ali je u nekim segmentima modernizovao zaostalu carsku Rusiju – objašnjava prof. Kuljić.

ds_1917_rus_rev_02

Modernizacija se, između ostalog, odnosila i na razvoj pismenosti, kulture, kao i na poboljšanje položaja žena. Dvadesete godine prošlog veka u Rusiji bile su vreme futurizma i avangarde, procvata obrazovanja i arhitekture, navodi filozof Ivan Radenković, naglašavajući da je ipak postojala razlika između Lenjinovog i Staljinovog perioda. Oktobarska revolucija donela je i ogroman skok u emancipaciji žena, koje su u carističkoj Rusiji bile u vrlo teškom položaju, podređene muškarcima. Ubrzo posle Revolucije donet je set zakona kojima su dobile puna građanska prava, napominje filozofkinja Maja Solar:
– To su jako progresivne stvari za to vreme. Doneti su zakoni kojima su razdvojeni crkveni i civilni brak, omogućeno je pravo na alimentaciju, ukinut je inferioran status žene u braku, omogućen razvod uzajmnim sporazumom, izjednačena su bračna i vanbračna deca. Takođe, prvi put u istoriji, 1920. godine, legalizovan je abortus. Pritom je važno što su zakoni nastajali kao produkt debata koje su se vodile u revolucionarnoj Rusiji – kaže ona i dodaje da je osim zakonskih promena, značajno bilo i masovno okupljanje žena u ženskoj organizaciji, među kojima je je bilo mnogo radnica i seljanki, koje su se borile za edukaciju žena i za socijalizaciju kućnog rada koji ih je zarobljavao. Još jedna važna tekovina režima koji je nastao posle Oktobarske revolucije jeste industrijalizacija, koja je kasnije doprinela pobedi saveznika u Drugom svetskom ratu, ističe prof. Kuljić:
– Neki tvrde da je industrijalizacija u carskoj Rusiji bila razvijenija nego posle Revolucije, ali ja u tu tezu ne verujem. Nije ni Lenjin razvijao industriju, nego Staljin. Istoričar Hobsbaum je naveo da se ne bi mogla desiti pobeda nad fašizmom da Staljin, brutalno i krvavo, nije povukao ključne poteze u industrijalizaciji krajem dvadesetih godina prošlog veka. Upravo su oni udarili temelje ratnoj industriji koja se suprotstavila Nemačkoj.
Uprkos svetskom značaju Oktobarske revolucije, često deluje kao da joj se danas ne pridaje značaj kakav zaslužuje, a da tumačenje ovog istorijskog događaja zavisi od trenutnih političkih i društvenih prilika. Oktobarska revolucija je danas signatura zla, a kod nas sećanje na ovaj događaj liči na ono iz kraja tridesetih godina prošlog veka, koje je bilo konzervativno i hegemono, nametano odozgo, iz službene politike, preko udžbenika istorije i medija, smatra profesor Kuljić i dodaje: – Naravno menja se kultura sećanja. Ranije, u titoizmu, takođe je vladalo ekstremno sećanje, ali isključivo pozitivno, kada Oktobarska revolucija nije razdvajana od socijalističke revolucije u Jugoslaviji. Treba pažljivo birati i tumačiti pojmove kojima se definiše Oktobarska revolucija – napomenuo je on.
Tribinu „Oktobarska revolucija 2017 – sto godina posle” organizovao je Zrenjaninski socijalni forum u Kulturnom centru. Zanimljivo je da je to bila jedna od najposećenijih tribina Zrenjaninskog socijalnog foruma u poslednjih nekoliko godina, zaključio je moderator tribine Miroslav Samardžić.

  • „BUDITE REALNI, TRAŽITE NEMOGUĆE”
    Todor Kuljić ističe da je Oktobarska revolucija zasluživala u punom smislu epitet pojma revolucije: – Revolucija je nešto što donosi nove vrednosti, zato ni pad Berlinskog zida, ni 5. oktobar kod nas nisu bile revolucije. Pojasniću onom parolom sa zidova Sorbone: „Budite realni, tražite nemoguće” – što znači tražiti nemoguće sa stanovišta postojećeg sistema, ne nešto apsolutno nemoguće. Ako se ponašamo samo u okviru mogućnosti koje nam pruža sistem, koliko god radikalni bili, tu revolucije nema. Zato su 1789. i 1917. bile iskorak, traženje nove mogućnosti. Naravno, tu je bilo i autoritarnosti i lutanja.

  • OKTOBARSKA REVOLUCIJA NIJA BILA DRŽAVNI UDAR
    Prva faza Ruske revolucije iz 1917. poznata je kao Februarska revolucija, kada su počeli štrajkovi i pobune usled gladi i siromaštva, nakon čega je car Nikolaj II abdicirao. Oktobarska revolucija ili Boljševička revolucija, bila je druga faza, a predvodili su je Vladimir Lenjin i boljševici, zajedno sa menjševicima, levim socijalistima-revolucionarima i anarhistima. Lenjin je poveo svoje snage u pobunu u tadašnjem Petrogradu, današnjem Sankt Peterburgu, protiv Privremene vlade Aleksandra Kerenskog. Tokom svog većeg dela, nemiri u Petrogradu su bili bez prolivene krvi, a konačni juriš na Zimski dvorac usledio je u noći između 6. i 7. novembra. Učesnici tribine naglasili su da Oktobarska revolucija nije bila buna niti udar, već demokratska revolucija u kojoj su učestvovale samoorganizovane mase.

Milana Maričić