PRE 120 GODINA PODIGNUT JE MEMORIJAL KOJI I DANAS PODSEĆA NA BURNU 1848.

Banatska bista čuvenog revolucionara

Mađarska zajednica u matičnoj državi i širom sveta 15. marta obeležava godišnjicu početka Revolucije 1848. godine. Centar svečanosti u Vojvodini svake godine je Novi Itebej budući da se u ovom selu nalazi bista Lajoša Košuta, advokata, novinara, političara i državnika, predvodnika mađarskog pokreta tokom previranja u Habzburškoj monarhiji. Velike zasluge za podizanje spomenika 1904. godine pripadaju itebejskom veleposedniku Imreu Jenovaiju.

ZNAČAJNA LIČNOST 19. VEKA
Lajoš Košut je rođen u Monoku, malom gradu na severu Mađarske, 19. septembra 1802. Diplomirao je pravo i započeo karijeru advokata. Tridesetih godina 19. veka prvi put se pojavljuje u parlamentu kao urednik saopštenja, koja je Vlada u Beču u međuvremenu zabranila. Tada se ističe kao odličan besednik.
Kako je nastavio da izveštava o debatama u sreskim skupštinama, zalažući se za slobodu štampe, Košut je uhapšen pod optužbom za izdaju. U pritvoru opstaje zahvaljujući podršci buduće supruge Tereze koja se predstavljala kao verenica da bi mogla da ga posećuje. Snabdevala ga je knjigama i informacijama o političkim dešavanjima. Vlasti su posle par godina ipak popustile, te je Košut pušten iz zatvora.
Četrdesetih godina 19. veka postaje glavni urednik „Peštanskih novina”, načinivši ih veoma popularnim glasilom. Kritikovao je zavisnost Mađarske od Austrije, borio se za razvoj mađarske industrije, a u svojom uvodnicima bavio se ekonomskim, socijalnim i pravnim problemima „običnih” ljudi.

Godine 1847. Lajoš Košut biva izabran u parlament, gde postaje vođa opozicije.
Ističe se kao jedan od najznačajnijih aktera u Evropi tokom revolucionarnih dešavanja ’48. Kada je dvor u Beču popustio i dozvolio formiranje mađarske vlade koja će odgovarati parlamentu u Budimpešti, Košut postaje ministar finansija. Uz rastuću moć i popularnost preuzima potom funkciju guvernera Mađarske. Naredne godine objavljuje Deklaraciju od nezavisnosti od Habzburga. No, 1849. Bečki dvor uz podršku drugih evropskih sila odnosi prevagu nad revolucionarima.
Košut potom predaje civilnu i vojnu vlast dobivši politički azil u Turskoj. Ubrzo je i njegovoj porodici dozvoljeno da mu se pridruži. Zajedno odlaze u Englesku, a potom u Ameriku. Daleko od rodne zemlje, Košut je i tada ozbiljno razmišljao o pokretanju velike borbe za oslobađanje Mađarske. Vratio se potom u Evropu, nastanivši se u Torinu. Njegov 90. rođendan bio je veliki nacionalni praznik širom Mađarske. Upokojio se 20. marta 1894. Nakon 10 dana posmrtni ostaci njega i njegove porodice preneti su u Mađarsku.

SPOMENIK U CENTRU SELA
Danas glavni trg u Budimpešti nosi ime Lajoša Košuta, a među memorijalima koji su mu posvećeni (u Slovačkoj, Rumuniji, Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji), nalaze se i biste u Staroj Moravici i Novom Itebeju.
Pre 120 godina reporter lista „Torontal” izvestio je o otkrivanju bronzanog spomenika Lajoša Košuta u centru Novog Itebeja.
– Naselje je bilo svečano uređeno, a stanovništvo je sa uzvišenim raspoloženjem i patriotizmom dočekalo delegacije iz cele varoši…Nakon bogosluženja, okupljena zajednica krenula je uz muziku ka spomeniku na trgu – delu mladog budimpeštanskog vajara Janoša Horvaija. Učenici su pevali himnu, nakon čega je Imre Jenovai, kraljevski savetnik, održao energičan uvodni govor – navodi „Torontal”.
Ideja o podizanju spomenika u čast borbe za slobodu javila se 1900. godine. Postojali su planovi da memorijal bude posvećen generalu Erneu Kišu, takođe učesniku Revolucije, ali se odustalo jer je takav spomenik bio predviđen za Veliki Bečkerek.
Formiran je odbor za podizanje memorijala na čelu sa Imreom Jenovaijem. Među članovima su bili i sudija Petar Simon i borac iz 1848. Lajoš Čaki. Od tada je bista Lajoša Košuta mesto gde se građani s poštovanjem sećaju Velike revolucije. Međutim, 1919. godine spomenik je bio srušen sa postolja. Sakriven je u Reformatskoj crkvi, a vraćen je tek početkom četrdesetih godina 20. veka. Međutim, 2015. na Veliki petak, bista Lajoša Košuta je ukradena i do danas nije pronađena. Nakon intervencije Mađarskog nacionalnog saveta, napravljen je novi bronzani spomenik identičan prethodnom. Otkriven je 15. marta 2016. godine.

Ištvan Prec & M. Maričić

RAZILAŽENJE
– Mađarski i srpski politički zahtevi sa početka revolucionarne 1848. u velikoj meri su podudarni. Nastojanja političkih elita da se nacionalno pitanje reši u skladu sa liberalnim načelima dominiraju. Ističu se zahtevi za slobodom štampe, govora, nacionalnom ravnopravnošću, širim građanskim slobodama i uvažavanjem nacionalnih posebnosti naroda u Monarhiji. U tom smislu nailaze i razlike, odnosno prve političke tenzije budući da su se u političkim koncepcijama zahtevi podudarali, ali su mađarske elite smatrale da sem Mađara ne može postojati drugi politički narod na teritoriji Ugarske. Kada je Dvor dozvolio formiranje prve odgovorne mađarske Vlade sa Baćanjijem i Košutom i donošenje niza liberalnih zakona, srpskim političkim i crkvenim elitama postalo je jasno da će kompromis biti težak – izjavio je dr Goran Vasin, profesor istorije na Filozofskom fakuletu u Novom Sadu, na konferenciji u Kaštelu Ečka povodom obeležavanja 170 godina Revolucije.

PRISUSTVOVAO I AMBASADOR
Odlukom Mađarskog nacionalnog saveta 15. mart je proglašen za praznik.
Svečanost u Novom Itebeju u petak je počela bogosluženjem, a nastavila se polaganjem venaca ispred jedine banatske biste Lajoša Košuta. Prisustvovali su Jožef Mađar, ambasador Mađarske, Zoltan Polgar, zamenik gradonačelnika grada Bekeš, i Jožef Kerekeš, potpredsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM).
U Mužlji je 13. marta položen venac na bistu Šandora Petefija, ispred zgrade Mađarskog kulturnog društva. Članovi Mađarskog kulturnog društva „Petefi” iz Zrenjanina na katoličkom groblju odali su počast honvedskom majoru Palu Semereu, učesniku prve pobedničke bitke koja se odigrala septembra 1848. kod Perleza. L. J.