BOGATA ISTORIJA HETINA – DRAGULJA NA OBALI REKE BEGEJ

Pre 155 godina bilo tri puta više stanovnika

Ove godine se obeležava 170. godišnjica osnivanja Tamašfalve, kako glasi mađarski naziv sela Hetin. Danas ovde živi 327 meštana, pretežno mađarske i srpske nacionalnosti, prema popisu stanovništva iz 2022. godine.

UREĐENJE MOČVARNOG KRAJA
Nakon mira u Požarevcu potpisanog 21. jula 1718. godine, Banat se oslobađa turske vlasti i postaje deo Habzburške monarhije, pod vojnom upravom Beča. Na čelo Torontalske županije stupa general grof Klaudijus Florimund Mersi, koji je bio zadužen za naseljavanje i teritorijalnu organizaciju ovog pustog područja. U to vreme, carica Marija Terezija je na saboru u Budimpešti obećala da će vratiti teritoriju Torontalske županije koja je bila oduzeta od Mađarske u tursko doba. To se dogodilo 1751. godine.
Kralj Josif II Habzburški posetio je ovo područje 1768. godine i izvestio: „Stanovnicima Torontalske županije svetlost svakodnevnog života pružaju sunce i mesec, a čistoću obezbeđuju kiša i suv vazduh; poljoprivreda je zapuštena, a trgovina stagnira.” Nakon toga je doneta odluka o uređenju močvarnog i često poplavljenog područja, kao i o regulaciji reka. Rešeno je da se da u zakup zemljište u starom delu Begeja.
Prvi koji je najpre iznajmio zemlju, a zatim postao njen trajni vlasnik, bio je Isak Kiš (1736–1792), pradeda aradskog mučenika Ernea Kiša. Sa svojom suprugom Marijom Izekuc (1746–1814) Isak je kupio ovo područje na aukciji u Beču 1. avgusta 1781. godine. Za imanje Itebej dali su 472.000 forinti, dok su za Elemir izdvojili 171.750 forinti. Imanje u Itebeju obuhvatalo je današnja mesta: Hetin, Srpski Itebej, Novi Itebej, Međa, Torak, Žitište, Ravni Topolovac i Banatsko Višnjićevo. Na elemirskom posedu razvila su sledeća naselja: Elemir, Mihajlovo, Torda i Banatski Dvor.

ODREKLI SE HETINA JER JE TREBALO NAPRAVITI PUT
Putujući kroz banatsku ravnicu, stiže se do male naseobine Hetin (Tamašfalva) duž srpsko-rumunske granice i reke Begej. Ovo naselje je šezdesetih godina prošlog veka pripadalo opštini Nova Crnja. Međutim, kada je trebalo izgraditi put do odsečenog Hetina, novocrnjansko opštinsko veće se odreklo malog mađarskog sela. Ono je zatim postalo deo opštine Žitište i izgrađen je popločani put koji povezuje Srpski Itebej i Hetin.

On vodi glavnom ulicom do centra, gde se nalazi rimokatolička crkva, kilometar udaljena od srpsko-rumunske granice.
Sećam se svoje prve posete ovom selu, 2005. godine, kada me je u centru dočekao lokalni istoričar, tadašnji distributer Izdavačke kuće „Forum” Ištvan Berta. Nadimak mu je bio čika Pišta. On je šezdesetih godina prošlog veka izabran za spoljnog saradnika Vojvođanskog muzeja, a takođe je sarađivao i sa zagrebačkim, zrenjaninskim i budipeštanskim. Muzej u Segedinu ga je nagradio ordenom. U njegovoj prostranoj porodičnoj kući video sam zbirke i rezultatenjegovog istraživanja. Tada je imao tačno 80 godina.

U 19. VEKU 1.000 MEŠTANA
Nalazi Ištvana Berte pokazuju da su 1462. godine postojala naselja Tamašhaza i Tamašlak u vlasništvu porodice Hađmaš iz Velikog Bereksova (današnja Rumunija). U tursko doba, oba naselja su bila opustošena. Godine 1841, zahvaljujući novom talasu migracija koje je sproveo bečki dvor, stigli su mađarski i nemački doseljenici. Prvi mađarski proizvođači duvana naselili su se u blizini Begeja, na posed grofa Komori Bedakovič Tamaša. Spaljeni Tamašhaz i Tamašlak su spojeni 1854. godine, i osnovano je selo pod imenom Tamašfalva. Pripadalo je sveštenstvu u Karpinišu (današnja Rumunija). Lokalna crkva izgrađena je 1868. godine za vreme biskupa Šandora Bonaca iz Čanada. Škola sa četiri razreda postoji od 1861. godine.

Stanovnici Hetina su u dva navrata napuštali svoje selo: prvi put za vreme turskog perioda, a drugi put tokom revolucije i rata za slobodu 1848/49. godine.
Prema popisu, 1869. godine u selu je živelo 1.009 meštana. Njihov broj je rastao sve do 1948. godine (2.263). Otada postepeno opada, tako da je 1991. godine Hetin – Tamašfalvu naseljavalo 966 ljudi. Prema popisu iz 2002. godine, broj stanovnika je smanjen na 763. Poslednji popis pokazuje da ovde sada živi 327 duša.
U selu je 1959. godine postojala i biblioteka sa 2.000 knjiga. Ponos i dragocenost mesta jeste fudbalski tim Terekveš. Prema rečima predsednika ovog sportskog kolektiva Mihajla Grujića, u selu su postojali i atletski i mačevalački klub, osnovani kada i fudbalski, što je za malo mesto poput Hetina bila retkost.
Lokalna katolička crkva u sastavu je istočnog dekanata Zrenjaninske biskupije, a kao zavisne pripadaju joj i crkve u Međi i Srpskom Itebeju.

Ištvan Prec