MUŽLJANAC KOJI DECENIJAMA OD ZABORAVA ČUVA DREVNI MAĐARSKI INSTRUMENT

Majstor obućarstva i zaljubljenik u muziku

Predstavnici „Zrenjanina” nedavno su bili gosti Jožefa Lelea, poznatijeg kao Lele Joži bači (Lele Józsi bácsi). Muzicira na starom žičanom instrumentu, citri ili citeri. Ranije se za sviranje na njoj koristilo isključivo guščije pero, tj. perje sa krila. Danas je to postalo nemoguće zbog činjenice da više ni nema seoskih farmi na kojima se uzgajaju. Otuda se upotrebljavaju plastične oštrice.

ČUVANJE TRADICIJE
Međutim, ne tako davno na ovim prostorima živelo se drugačije. Tada su porodične kuće bile osvetljene petrolejkama i svećama. U vreme rođenja čika Jožefa, 1945. godine, Nova Crnja nije imala električnu mrežu u selu. U to doba, početkom zime, ravnica je postajala tiha, a vreme se provodilo zabavljajući se po domaćinstvima. Okupljala se rodbina, prijatelji i komšije. Žene su se bavile ručnim radom i rukotvorinama. Muškarci su kartali. Međutim, da bi veče bilo još zabavnije, na stolu su se pojavile i citre. U komšiluku Jožefa Lelea, živeo je jedan stariji gospodin, čika Šandor Palatinuš. Ukućani su rado uživali u njegovoj muzici.

MUZICIRANJE PO SLUHU
– Sa nepunih deset godina sam od čika Šandora naučio prve „korake” na citri. Nije bilo nota, nego smo svirali po sluhu. To znači da se za muziku treba roditi. Ja sam se, izgleda, rodio sa tim talentom. Ljubav prema citri već decenijama prenosim na mlađe generacije – navodi Jožef Lele.
Nakon završetka osnovne škole, trebao je da izabere zanat kojim će se baviti. Postao je učenik u radionici Andraša Čotija u Novoj Crnji. Tamo je izučio obućarski zanat. Za vreme služenja vojske, takođe je popravljao čizme njegovim prijateljima. Godine 1965. zaposlio se u tada veoma poznatoj fabrici obuće u Zrenjaninu. Kasnije je postao radnik u Uljari. U međuvremenu se preselio u Mužlju. I danas koristi obe veštine koje je kroz život usavršavao. Supruga i porodica ga u svemu nesebično i s ljubavlju podržavaju.
U Mužlji se upoznao sa, sada pokojnim, Mihaljem Silašijem, velikim umetnikom sviranja na citri. Od njega je naučio takozvani „hramljajući” ili „šepavi” stil sviranja, koji i dan-danas neguje. Od 2005. njemu u čast, Jožef Lele zajedno sa Kulturno-umetničkim društvom „Petefi Šandor” organizuje Dane Silašija. Tada se u ovom naseljenom mestu okupljaju citraši iz cele Vojvodine i Mađarske.

MAJSTOR NARODNE UMETNOSTI
Od 1980. vodi mužljanske muzičare. Zlatnu plaketu KUD-a „Petefi Šandor” dobio je 2007, a dve godine kasnije i nagradu Mesne zajednice Mužlja. Kulturni Savez vojvođanskih Mađara mu je 2010. dodelio nagradu za životno delo, a osam godina kasnije u Budimpešti je primio najznačajnije priznanje i stekao zvanje majstora narodne umetnosti. Do sada je, zajedno sa grupom citraša iz Mužlje ili kao solista, nastupao po celoj Vojvodini, kao i u Mađarskoj: Šandorfalva, Njiređhaza, Segedin, Mindsent i Budimpešta. Lane je bio gost-predavač na jednom kursu za citraše namenjenog osnovcima i srednjoškolcima.
– Za mene su svi moji nastupi nezaboravni. Teško je izdvojiti neke od njih. Ipak, istakao bih poseban osećaj koji sam doživeo 2023. godine, kada sam dva puta nastupao u svom rodnom selu. Bog mi je dao priliku da budem prisutan na proslavi 75. godišnjice KUD „Adi Endre” u Novoj Crnji – zaključio je Jožef Lele.

Tekst i foto: Ištvan Prec i foto volimzrenjanin.com
Preveo: Tivadar Borbelj