FESTIVAL TRADICIONALNIH INSTRUMENATA „ROG BANATA” PONOVO OKUPIO VRHUNSKE MUZIČARE

Tek nam predstoji borba za očuvanje etno-zvuka

Kada govorimo o kulturnom nasleđu jednog naroda, pre svega mislimo na njegovu bogatu zaostavštinu, u koju, između ostalog, spadaju: nošnja, običaji, tradicionalne igre i plesovi, ali i stari instrumenti. Upravo jedan takav internacionalni festival, koji u sebi objedinjuje sve pomenute elemente, jeste „Rog Banata”. Jedinstven je po mnogo čemu u Srbiji.
Zbog značaja koji je stekao tokom šest godina, umesto jednog, ovog puta je organizovan u tri festivalska dana, od 28. do 30 septembra. Održavao se u Zrenjaninu, Vršcu i Novom Sadu.

ČUVARI OD ZABORAVA
Druge večeri na sceni Kulturnog centra nastupili su čuvari zaboravljenog etno-zvuka: Ognjen Ognjanović, Jožef Lele, Dorel Marianu, Dalibor Todorović i Vanja Ilijev. Iz Rumunije je došao dr Lavinijus Nikolaevič, profesor na fakultetu u Temišvaru. Iz daleke Španije obreo se Serži Lijena (Sergi Liena). Sa drugog kraja sveta, sa porodicom, doputovao je Vital Voranau, svirač i graditelj beloruskih gajdi. Mađarsku je predstavljao Dobos Levente, najmlađi učesnik i budući profesor, a Slovačku, Andrej Veleslav Babiar, etnolog.

Zrenjaninci su imali jedinstvenu priliku da čuju razne vrste gajdi, ali i svirale, frule, kaval, fujaru, Panovu frulu, drombulje, karabljice, citru.

OZBILJAN ZADATAK
O Festivalu tradicionalnih instrumenata ispričao je njegov pokretač i idejni tvorac Vanja Ilijev, predsednik Udruženja „Banatske gajde”, multitalentovani muzičar i strukovni vaspitač za tradicionalne igre.
– „Rog Banata” nema samo zabavni, već i edukativni karakter. To su radionice koje organizujemo u muzičkim školama. Na taj način mladi dobijaju posebnu priliku da se bliže upoznaju sa starim instrumentima i njihovim značajem za kulturu. Ni publika ne ostaje uskraćena i može mnogo toga da nauči – ispričao je Ilijev.

Sagledao je i sve ono što je za protekli period urađeno. Podsetio je da je početna ideja ostvarena 2018. Tada su izvođači mahom bili iz zemlje i regiona.
– Svi učesnici su zaljubljenici u ono što rade, ali su pre svega veliki profesionalci. Mnogi od njih su etnomuzikolozi, profesori, predavači na fakultetima, doktori nauka. Marljivo rade na promociji i očuvanju zaboravljenih melodija. Ono što nam malo teže ide jeste privlačenje publike. Narodna tradicija, sa njome i stari instrumenti, u proteklih više od pola veka bili su namerno ili slučajno skrajnuti. Pred nama je ozbiljan i težak zadatak – da ih vratimo tamo gde pripadaju. To ne možemo za 4-5 godina.
Primetno je, naročito kod mladih, da seme koje smo kroz radionice posejali, počinje da rađa ploda. Sada mnogo više znaju i šta su gajde, ali i drugi arhajični instrumenti, koja je njihova funkcija. To je za nas uspeh na kojem se nećemo zadržati. Predstoji nam još mnogo posla – poručio je naš sagovornik.

OD CITRE DO PANOVE FRULE
Utiske je preneo i Jožef Lele, svirač na citri. Od 1980. vodi mužljanske muzičare. Zlatnu plaketu KUD-a „Petefi Šandor” dobio je 2007, a dve godine kasnije i nagradu Mesne zajednice Mužlja. Kulturni Savez vojvođanskih Mađara mu je 2010. dodelio nagradu za životno delo. Osam godina kasnije u Budimpešti je primio najznačajnije priznanje i stekao zvanje majstora narodne umetnosti. Njegovo muziciranje je po jednom detalju specifično u svetu.

– Od devete godine se družim sa citrom, a sada imam skoro 80. Trudim se da je sačuvam od zaborava. Žao mi je što je sve manje mladih kojima bi preneo svoje znanje, ali ih ipak ima. Moj način sviranja je poseban i teško ga je objasniti. Ono se, pre svega, čuje. Nazvao sam ga „šantavi udarac” i do njega sam došao sasvim slučajno, sa njime sam, možda i rođen – kazao je kroz osmeh Jožef Lele.
Dorel Marianu profesor muzike iz Glogonja, pojasnio je sviranje na Panovoj fruli. Uzor mu je čuveni virtuoz Georgij Zamfir. Prema njegovim rečima, to je antički instrument od pet ili više međusobno povezanih cevčica. Može se pronaći i kod drugih naroda. Posebno je važan za Rumune koji ga nazivaju nai. Napravljena je od bambusove trske, a sve češće se koriste drvo, plastika ili metal.

DUH ŠPANIJE I ARAGONA
Domaćoj publici posebno se dopao Serži Lijena. Prikazao je svoje umeće na gajdama, ali i drugim, drevnim instrumentima. Zapažena je bila i njegova nošnja. Kako je ispričao, prvi put je posetio Srbiju i Zrenjanin. Posebno mu se dopala naša kultura koja je potpuno drugačija od one odakle dolazi.

– Živim u severnoj Španiji. To je mahom planinski predeo, i oblast koja se zove Aragon. Ovo je za mene jedinstvena prilika. Došao sam da prikažem kako se kod nas sviraju gajde, koje zauzimaju posebno mesto. Što se tiče Festivala, mislim da Vanja radi jednu veoma dobru i ozbiljnu stvar. Ovde sam pre svega kao prijatelj, ne kao turista. Svi mi, koji smo se odazvali pozivu, radimo ono što volimo i dajemo sebe zarad opstanka ove muzike – objasnio je Lijena.

Festival su podržali Grad Zrenjanin i Pokrajinski sekretarijat za kulturu.

Miroslava Malbaški
Foto: volimzrenjanin.com