MANIFESTACIJA „BANATSKI DANI TEKU” – PROMOCIJA NEMATERIJALNOG KULTURNOG BLAGA

Muzika i igra, vez i ručni radovi i bogata trpeza

Vojvodina, zajedno sa Banatom, Bačkom i Sremom i delom Mačve objedinjuje prostor na kojem žive brojni narodi. Lepota različitosti, tolerancije i suživota ogleda se kroz mnoštvo običaja, bogatu kulturu i tradiciju. Kada govorimo o multikulturalnosti ne smemo zaboraviti ni gastronomsku ponudu koja je jedinstvena i mnogo govori o ljudima
Nematerijalno kulturno nasleđe naše sredine nedavno je predstavljeno na manifestaciji „Banatski dani teku” u atrijumu Narodnog muzeja. Učesnici programa bili su predstavnici većinskih naroda koji naseljavaju ovo podneblje: Srbi, Rumuni, Slovaci i Mađari.
Tokom tri dana, od 12. do 14. avgusta, prikazali su vrednu tradiciju kroz izvođačke umetnosti (muzika, pesma i igra), umeća, veštine i zanate (pustovanje vunom, tkanje, predenje, pletenje i vez) i specifičnu banatsku kuhinju (nedeljni ručak).
Autorka projekta je mr Rajka Grubić, muzejska savetnica-etnološkinja, koja je nedavno dobila nagradu „Mihajlo Valtrović” za životno delo. Podrška je stigla i od Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.

AUTENTIČNOST NARODA
Prema rečima etnološkinje, prvog dana predstavili su se: Memorijalni centar „Dr Janko Buljik” (Kovačica), Društvo za negovanje narodnih običaja i tradicije „Buzavirag” – Izvođačka grupa „Čavargok” (Novi Itebej), Udruženje građana Banatske gajde (Zrenjanin), Mesni odbor Matice slovačke Belo Blato, Udruženje za umetnost i kulturu Rumuna „Vikentije Petrović Bokaluc” (Torak), Kulturno-umetničko društvo „Đerđef”, Centar za očuvanje kulturnog nasleđa „Štogod” i KUD Petefi Šandor (Torda).
– Ideja se rađala tokom višedecenijskog etnološkog istraživanja Banata. Susretala sam se sa bogatstvom materijalne i nematerijalne baštine ove specifične multikulturalne sredine. To etnološko blago sam predstavljala kroz tematske izložbe, stalnu postavku, stručne radove. Saznanja i iskustva, koja su rezultat dugogodišnjeg rada, iznedrili su želju da se multikulturalnost predstavi u nešto drugačijem kontekstu muzejske delatnosti i nematerijalne baštine. Tako je nastala ideja za ovaj projekat. Odlučila sam se da ga predstavim u tri celine. Prva se odnosila na izvođačke umetnosti, druga na stare zanate i treća na tradicionalna banatska jela – objasnila je Rajka Grubić.

Zahvalna je na pomoći brojnim kolegama i saradnicima, ali i pojedincima i udruženjima bez kojih ne bi ostvarila svoj cilj. Prve večeri Zrenjaninci nisu mogli da vide samo folklorna društva i njihova umeća. Učesnici su na najbolji način dočarali tradicionalnu muziku i igru, kao i sve ostalo što ih spaja.
– Nisam mogla da zaboravim ni stare instrumente. Tu su i pesme i recitacije koje su izvođene u različitim prilikama. Mnoge u sebi sadrže magijsku i obrednu notu. Sa druge strane, u vidu igrokaza, predstavljena je dečja svadba, slovački običaj. U njemu mališani, na njima primeren način, oponašaju starije. Nisu dobili lak zadatak, ali su kroz folklorne elemente uspeli da sve odlično iznesu – kazala je naša sagovornica.

BOGATA BANATSKA TRPEZA
Stare zanate i tradicionalna umeća predstavili su gosti iz Zrenjanina, Elemira i Ečke. Zoran Sljepčević i Gordana Dunai (tkanje), Viorika Magda (pustovanje vunom), Julijana Grujić, Dara Aćimov i Anuška Ladvanski (pletenje), Mara Kirćanski (predenje na preslici), Zorica Vuković (pletenje vunom) Violeta Fijat (vez).
– Vuna kao sirovina najviše se upotrebljavala upravo ovde, u Vojvodini. Od nje je izrađivana odeća, ali i ostali delovi tekstilnog pokućstva. U tom kontekstu htela sam da prikažem sve njene faze prerade, od početka do samog dobijanja finalnog proizvoda. Tkanje i pustovanje spadaju u najstarije zanate. Publika je bila veoma zainteresovana. Pojedine sugrađanke su se priključile veziljama i naučile nešto novo, a rad na razboju nikoga nije ostavio ravnodušnim – istakla je etnološkinja Grubić.

Treći dan je bio najinteresantniji. Tradicionalnu banatsku trpezu i nedeljni ručak pripremile su članice Udruženja „Remus” i Klubovi „Mužlja”, „Ruža” (Aradac), „Banaćanke” iz Torka, Klub žena „Belo Blato”, „Gradnulički biseri” i Asocijacija žena Mesne zajednice Elemir.
– Domaćice sam zamolila da naprave ono što je karakteristično za njihovo selo. Banatski ručak je univerzalan za sve, dok su u pitanju finese. On je sam po sebi običaj, tačnije jedan svečani čin koji okuplja porodicu. Žuta supa sa domaćim rezancima je neizostavna. Nedeljni obrok je bez nje nezamisliv. Kada govorimo o drugim jelima i tu nailazimo na preklapanja. Koplja se, na primer, lome na tome čija je štrudla. Mnogi narodi tvrde da je baš njihova.
Od Mađara smo preuzeli razne kompote i popularni sos od višanja. Proučavajući hranu, možemo zaključiti da iz ove zemlje dolaze i gulaš i paprikaš. Slatkoslane varijante obroka, kao i sva testa (ukiselo) došle su sa Nemcima. Rumuni imaju svoj kolašejn (tradicionalni kolač). Slovaci iz Aradca nisu mogli da dođu, a da ne ponesu herovke. Naše žene umesile su srpsku dobrodošlicu – domaću pogaču sa suvim grožđem, ali su se na trpezi našla i druga hrana – ispričala je Rajka Grubić.

Direktor Siniša Onjin je istakao da se Muzej prvi put upustio u organizaciju jedne ovako kompleksne manifestacije. Prema njegovim rečima, širenje svesti o osobenostima kultura koje ovde egzistiraju je jedan od prioritetnih zadataka ove krovne institucije. Ovakav projekat je, dodao je Onjin, od velikog značaja za Muzej, Grad, ali i širu društvenu zajednicu. Uticaće na dalji kulturni i turistički potencijal Zrenjanina, ali i naseljenih mesta u okruženju.
– Cilj nam je da „Banatski dani” postanu deo redovnog muzejskog godišnjeg programa i da nastavimo da prezentujemo etno-bogatstvo našeg multikulturalnog Banata. Želimo da podržavamo i podstičemo baštinike kulturnog nasleđa. Pokazaćemo da je bogatstvo upravo u raznolikosti, a bolje ćemo se upoznati kako bismo se više poštovali i cenili – rekao je Siniša Onjin.
Manifestaciju su pomogli Grad Zrenjanin, kompanija „Gomeks”, Zrenjaninski poslovni krug „ZREPOK” i turistička organizacija „Relaks” (Relax International).

Miroslava Malbaški
Foto: Narodni muzej (Ivan Knežević) i portal volimzrenjanin.com