Erik Sati i još ponešto (komarci)

Piše: Milena Bečejac

Subota u centru bila bi sasvim običan dan. Ali, u glavnom sokaku najpre dečja bajka koju su ispričali članovi Udruženja „Vratimo radost deci u pokretu” i sa mnogo zabavnih igara kojima nisu odeleli ni stariji. Izložba domaće radinosti, radionica o pustovanju vune za najmlađe…
Na štandovima, razgovaram malo sa Vesnom, Viorikom, Jasnom i Silvesterom, dok Jana Pađen isprobava nove šešire. Mnogo lepih predmeta, ukrasnih, ali i korisnih poput torontalskih ćilima od kojih ne odustaje Zoran Slijepčević. Prolaznici zastajkuju, dive se, ali retko ko da nešto kupi.
Krećem prema Gradskoj bašti – u jednu drugu, „Banatsku bajku”, koncert pijaniste Nikole Kašaša, mladog Zrenjaninca. Privukao me je repertoar, pre svega kompozicije Erika Satija koje sam želela da čujem „na otvorenom”. I nisam pogrešila. Nikola je svirao kao da je bašta bila prepuna posetilaca ali… Neki su došli i zabunom, misleći da je to veče vinara, a, kažu, Nikola Spaić iz Kleka ima odlično crno vino… Ustvari, svako ima svoju publiku, pa kome Sati i „Gnossiennes” , kome letnji Deda Mraz, nekome crno vino, folklor, glumačko veče ili šta već ko voli. Onako, kao koktel – od svega po malo, pa kako ispadne… Uostalom, na malom prostoru sve letnje kulturno – zabavne manifestacije – malo li je…
Vratila sam se na „Korzo fest”, rokeri na letnjoj pozorici, gosti u letnjim baštama… Pa, leto je mada i ovakvo kakvo je, red kiše, red sunca, pa se snađi ako u međuvremenu nisi već otputovao na more ili, možda, na planine…
Uostalom, meni je lepo kada se nešto događa, lepi su mi i „Dani piva”, mada mi nije lepo što nemamo svoju pivaru. Tako nas pred kraj narednog meseca očekuje još mnogo, mnogo zabave. Hleba, igara i još po nečega, dok se ne uplovi u septembar.
I tako, topla julska noć, a na pešačkom mostu srećem grupu mladih ljudi. Valjda i oni krenuli malo u provod, a nešto pevuše, rekoh da „uđu u atmosferu”.Tek kada sam obratila pažnju na reči, shvatila sam, da sasvim duhoviti, pokušavaju da smisle stihove i melodiju u stilu „Komarci, komarci, svuda oko nas…”. Eto, za kratko vreme od Satija stigla sam do naše, ovoga puta stihovane, svakodnevice…