Goran Starčević je otišao, a ološ ostao!

Piše: Dalibor Bubnjević

Student Ekonomskog fakulteta u Beogradu na početku akademske karijere mora prihvatiti da je čovek racionalno biće. To u prevodu znači da je jedinka vođena vlastitim interesima. Posledično, ekonomisti su neretko ophrvani etičkim pitanjima. Struka to objašnjava nastojanjem da se zadovolje sve interesne grupe. Iskreni pojedinci, pak, navedeno delanje pravdaju pokušajem da se „opere savest“.
Kao ekonomista, uvek sam sebi postavljao pitanja u vezi sa (pro)računima. Bio sam uveren da nas, tokom studija, previše driblaju i usmeravaju na planove („cilj opravdava sredstvo“). Vremenom, shvatio sam da nas uče da budemo racionalni, a ne sebični! Velika je razlika između ova dva pojma.
I dobija na značaju tokom pandemije!
Ovih dana nas je napustio dobar čovek, čiste duše i velikog srca (Goran Starčević). Poznavao sam ga ceo život (bili smo deo Male Amerike). Njegov iznenadni odlazak me je šokirao. Međutim, neki ljudi sa kojima se on, silom prilika, češće viđao – nisu delili moja osećanja. Preko noći su zaboravili Gorana.
Time nisu pokazali racionalni deo svoje ličnosti. U prvi plan je izbio njihov sebičluk. Neka im je na čast, jer oni su sve ono što Goran nije…