JAVNI SEKTOR „NADUVAVA“ PROSEČNU ZARADU

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Zarade su najvažniji izvor prihoda za većinu pojedinaca i domaćinstava. Stoga, njihova visina i dinamika u najvećoj meri određuju životni standard stanovništva. Uprkos kontinuiranim najavama da će prosečna zarada u našoj zemlji dostići iznos od 500 evra, to nikako da se dogodi. Stiče se utisak da će planirano povećanje zarada u javnom sektoru, krajem ove godine, upravo imati za jedan od ciljeva i da „pogura“ srpsku prosečnu zaradu naviše.
Naime, prosečna neto zarada u Srbiji je juna ove godine iznosila 53.633 dinara (oko 455 evra). Pri tome, prosečne neto zarade u javnom sektoru (oko 503 evra) veće su od prosečnih neto zarada van javnog sektora (oko 432 evra) za oko 16,5%. Ovaj odnos se smanjivao tokom prethodnog perioda, čemu je najviše doprinelo smanjivanje plata u javnom sektoru 2015. godine (u sklopu antikriznih mera). Naime, plate u javnom sektoru su u poređenju sa zaradama van javnog sektora bile veće za oko 33% 2008. godine, te za nešto više od 27% 2012. godine.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u drugom kvartalu 2019. godine u javnom sektoru je bilo zaposleno 600 hiljada ljudi (primaju platu iz budžeta). Od toga je na zaposlene u javnim državnim i lokalnim preduzećima otpadalo oko 24%, na zaposlene u administraciji na svim nivoima (republički, pokrajinski, lokalni) 26%, na zdravstvene i socijalne radnike oko 25%, te na zaposlene u obrazovanju i kulturi 25%.
Kada se uzme u obzir činjenica da ovih 600 hiljada radnika u proseku već zarađuje preko 500 evra, ostaje da se preračuna koliko bi njima trebalo povećati zarade, kako bi to „poguralo“ republički prosek naviše. Ukoliko se ostvari najavljeno povećanje od 10 ili više odsto, to bi značilo da će se praktično jednom administrativnom merom prosečna zarada u Srbiji povećati, a da se za najveći broj ljudi koji su zaposleni u privatnom sektoru zapravo ništa i ne promeni. Pored toga, ne treba zaboraviti da se krajem godine (u decembru) isplaćuju i godišnji bonusi, što bi dodatno doprinelo povećanju prosečne zarade.
Sa druge strane, skoro 900 hiljada ljudi, što je više od polovine zaposlenih u privatnom sektoru, radi u delatnostima prerađivačke industrije, građevinarstva i trgovine. Prosečne zarade u ovim delatnostima su značajno ispod republičkog proseka – prerađivačka industrija (oko 415 evra), građevinarstvo (oko 398 evra) i trgovina (oko 381 evro).
Dakle, bez obzira na to što se, statistički, prosečna zarada krajem godine može približiti iznosu od 500 evra (ili ga čak prevazići), to ne znači da će se povećati nivo životnog standarda svih građana. Prosek je samo statistička (obračunska) kategorija. Pored toga, značajnije povećavanje razlika u platama između javnog i privatnog sektora može narušiti zdravu konkurenciju na tržištu rada (većina želi da se domogne posla u javnom sektoru), te otežati uslove poslovanja za privatna preduzeća, ali i biti uzrok različitih podela i konflikata u društvu, što bi svakako negativno uticalo na ekonomski rast i razvoj u narednom periodu.