KAKO SU KRSTIĆI PRETVORILI STRAST PREMA PRIRODI U BIZNIS
Slatki tandem koji ostvaruje svoje snove
Supružnici Ivana i Miroslav Krstić iz Lazareva ovih dana imaju puno razloga za slavlje. Najpre su proglašeni za ličnost godine u oblasti poljoprivreda na izboru koji priređuje list „Zrenjanin”. Potom je usledilo još jedno značajno priznanje. Na 92. Međunarodnom poljoprivrednom sajmu dobili su zlatnu medalju i šampionski pehar za proizvode od meda, koje je stručni žiri ocenio kao vrhunske.
– Malo je reći da smo srećni zbog ovakvih nagrada. Iskreno rečeno, nismo ih očekivali. Posebno nas raduje što su stigle najpre od čitalaca vašeg lista, a potom i od sajamske komisije. Konkurencija je bila izuzetno velika, učestvovali su proizvođači meda iz cele zemlje i okruženja – kažu Ivana i Miroslav.
SUDBONOSNE KOŠNICE
Njihov životni put je vrlo zanimljiv. U brak su stupili veoma mladi. Ivana je imala 18, a Miroslav 20 godina. Pre toga su završili Srednju medicinsku školu.
– Mislila sam da ću sa zvanjem farmaceutskog tehničara naći posao. Poznanstvo i ljubav sa Miroslavom je to stavilo u drugi plan i moj život je krenuo drugim tokom. Odlučili smo da se venčamo i da živimo u Lazarevu – nasmejano priča Ivana, koja se prisetila koji trenutak je bio prelomni.
Kako kaže, tada je u miraz od svog dede Milenka Božića iz Botoša dobila pet košnica pčela.
– Još od malena sam gajila posebnu ljubav prema tim malim vrednim stvorenjima i to se odmah prenelo i na mog supruga. Iz godine u godinu smo povećavali broj košnica i danas smo stigli do stotinu – navodi Ivana.
Miroslav se nadovezuje na njenu priču i potvrđuje da nimalo nije bilo lako poslednjih dvadeset godina, da bi se stiglo do sadašnjih rezultata, tj. od dve i po tone meda na godišnjem nivou.
– O pčelama i proizvodnji meda pre toga nisam znao ništa. Znanje sam stekao uz knjige, internet, sajmove, a najviše od dede Milenka, čija pomoć i podrška su nam bili neprocenjivi. Polako smo povećavali kapacitete. Sami smo se osposobili za kompletnu proizvodnju: od matičenja, ramova, drugih radioničnih poslova, do „selidbi”, vrcanja, transporta sopstvenim prevozom, do konačnog plasmana meda – objašnjava Miroslav.
ZAHTEVNA PROIZVODNJA
Naš sagovornik ističe da je prošla godina bila loša zbog suše, ali i sve većeg trovanja pčela pesticidima. Neodgovorni ljudi na takav način nanose veliku štetu.
– Zimus smo jedva uspeli da oporavimo i popunimo naše košnice. Situacija je iz godine u godinu sve teža i zahtevnija – veli Miroslav.
Dodaje da se proizvođači suočavaju sa sve većim količinama veštačkog meda na tržištu. Velik problem predstavlja niska cena koja se godinama nije menjala.
U toku godine Krstići će „seliti” košnice na pet paša i to: uljana repica, bagremac, bagrem, lipa i suncokret. Ovi uslovi su osnova različitih vrsta prirodnog meda koji danas prave. Bračni par iz Lazareva je unapredio proizvodnju, te u svom asortimanu imaju 68 različitih artikala. Najpoznatiji su po kristalnom voćnom medu i onom od lekovitog bilja. Pohvalili su se da je krem sa ukusom ananasa zablistao na Novosadskom sajmu i osvojio odličje.
– Za sve je potrebno puno rada, pre svega, ljubavi u poslu. Mi smo posvećeni tome od prvog dana. Radujemo se što rezultati nisu izostali. Imali smo podršku porodice, prijatelja, kao i podsticaje od države i Pokrajine. Cilj nam je da održimo sadašnje kapacitete i da krenemo da pravimo nove vrste, jer je poznato kakvo lekovito dejstvo imaju naši proizvodi.
O nasledicima Matiji (21), i Ognjenu (19), studentima sociologije i prava, kao i ćerki Katarini (18), gimnazijalki, sa puno roditeljske ljubavi su nam govorili Krstići, ne želeći nijednog trenutka da utiču na njihov dalji životni put.
N. Božović
Foto: N. Božović i lična arhiva
U CENTRU ZA BESKUĆNIKE
Miroslav je dugi niz godina bio isključivo posvećen radu sa pčelama i proizvodnji meda. Poslednjih godina ima i radnu obavezu medicinskog tehničara u Centru za beskućnike. I ovom poslu prilazi sa puno ljubavi i emocija. Veli da mu je svaki dan kratak, pošto je ispunjen brojnim obavezama.
500 ČOKOTA VINOVE LOZE
Ove godine Ivanka i Miroslav započeli su još jednu proizvodnju. Oni su na tridesetak ari u ataru Botoša zasadili oko 500 čokota vinove loze, vrste tamjanika. U planu je da ove godine zasade još 800.