Krpi se…

Piše: Milena Bečejac

Malo, malo, pa se na putevima, pa i pešačkim stazama u gradu, pojavi rupa. Kako i zašto, tek tu je. Onda kreće ono da se naspe malo peska, šljunka, šta već, da se preko toga stavi novi asfaltni sloj koji će uskoro da „propadne”… A neke rupe, posebno na pešačkim stazama se čak i ne popravljaju. Tako se krpi asfalt.
A krpi se i naša svakodnevica. Malo-malo, pa čujete kako su skočile plate, pa će biti još i veće, pa i penzije, ma milina jedna.
Sad, nije meni tu nešto jasno. Svakoga dana, u svakom pogledu, napredujemo, a ovamo kada odemo na pijac pitamo „može li jeftinije”, na buvljaku kupujemo i garderobu i knjige, u marketima prvo gledamo da li je proizvod na akciju. Hu, jeste, e sad ću da kupim kilogram banana za oko 100 dinara.
Kažu da je brašno jeftino, da ni ulje nije skupo, standardne vrste hleba imaju cenu koja se neznatno razlikuje od prodavnice do prodavnice.
Neto zarada u Srbiji u junu bila 47.000 dinara, odnosno u julu, ukupno, nešto preko 49.000 dinara. To ne zvuči loše, verovatno je i tačno, posebno što ima sektora u kojima je plata znatno veća. Samo mi nije jasno – sve više se popravlja i prepravlja stara garderoba, kada treba da se kupi nešto od električnih uređaja odmah se preračunava na koliko bi rata to moglo da bude, kartica ova, kartica ona, pa još ako imate i neke vanredne troškove…
Prosečna potrošačka korpa u junu je iznosila nešto iznad 71.000 dinara, a ona minimalna skoro 40.000 dinara. Sve se to uproseči, pa nekako izgleda lakše. Ali, čekaju nas novi izdaci za grejanje, bilo koje vrste. Septembar ima svoje troškove vezane za polazak u školu, pripremu zimnice, i slično. Oktobar je počeo Miholjskim letom, ali je leto definitivno otišlo i čeka nas zima sa svim svojim troškovima.
Bojim se, zato, da su nam novčanici kao one rupe na putu: pojave se, nekako se snađemo, zakrpimo je, pa se pojavi nova. I tako u nedogled…