MLADOM ZRENjANINCU ALEKSANDRU STANIĆU BICIKL JE VIŠE OD PREVOZNOG SREDSTVA

Brdska vožnja usred ravnice

Bavim se brdskim biciklizmom što je pomalo nezgodno jer u Banatu nema adekvatnih terena za trening, pa smo vikendom na Fruškoj Gori ili u Titelu, kaže Stanić
Kada je shvatio da mnogo vremena provodi na biciklu, Aleksandar Stanić, maturant Medicinske škole, video je da vožnja dvotočkaša može da postane više od hobija. Desetak biciklista i trenera Vladimira Stanara sreo je u biciklističkom klubu Ciklomanija, čiji je član već tri i po godine.
Šta je biciklizam i šta je potrebno da bi se bavili tim sportom?
– Potrebna je hrabrost, a možda još više upornost, poznavanje tehnike i iskreno interesovanje. Posvećenost se podrazumeva, ali zavisi šta ko želi da postigne, nisu svi spremni za napore koje biciklizam zahteva. Iako biciklista nema mnogo, ljudi nas cene i kuda god da prođemo oni primete dres, naočare, kacigu… Često zainteresovano pitaju: „Koliko ste prešli, kuda ćete”? Posle nekog vremena prestaje da bude čudno to što po gradu nosiimo zaštitnu kacigu koja nam je mnogo puta spasila glavu.
Kako izgleda trening bicikliste?
– Balansiramo između vežbanja u teretani, lakih, teških i intenzivnih vožnji. Tokom jedne nedelje u proseku prevezemo oko 90 kilometara. Oporavak od teških treninga podrazumeva lakšu vožnju od oko 50 kilometara. Jednom smo za deset sati prevezli 250 kilometara u jednom danu, ali to su ekstremni slučajevi. Postoje i dani kada uopšte ne vozimo, već kondiciju održavamo kroz druge sportske aktivnosti. Neophodno je uskladiti ishranu i zdrav san, a ako bilo šta izostane, utiče na rezultate. Pazimo na psihofizičko stanje, puls merimo ujutro i uveče. Svaki poduhvat pažljivo planiramo.
Da li je biciklizam isključivo muški sport?
– Nije, ljubav prema ovom sportu čini nas jednakima. Među muškarcima raznih godišta koji su u našem klubu, trenira i jedna devojka, Viktorija Petrović. Njoj ne predstavlja problem što je nakon vožnje blatnjava, može da istrpi sve napore koje su sastavni deo biciklizma.
Kuda se vozi po Banatu?
– Bavim se brdskim biciklizmom što je pomalo nezgodno u ravnici jer nema adekvatnih terena za trening, zato odlazimo van grada. Često smo vikendom na Fruškoj Gori i u Titelu. Ekipa koja u dogovoreno vreme biciklima odlazi do Novog Sada, Beograda, Melenaca, Kumana ili Bečeja.
Sa kakvim se opasnostima susrećete u saobraćaju?
– U gradu je opasno jer mi vozimo brže nego što vozač automobila očekuje. Često dostignemo brzinu od 50 km na sat iz sprinta i ako tada auto skrene, može da dođe do sudara, što se i dešavalo. Vožnja u saobraćaju traži psihološku izdržljivost. Kada padnete u šumi, nije toliko strašno, ali kada ste među automobilima, nema mnogo eksperimentisanja. Prosto, nismo jači od mašina. Zato se u prirodi navikavamo na brzinu, a ne u saobraćaju.

UČESTVOVAO NA PRIVREDNOM FORUMU
Između priprema za početak studentskog života i obaveza u klubu, Aleksandar je nedavno učestvovao na Privrednom forumu mladih u Beogradu. Tamo je sa Nikolom Milutinovićem, drugom iz Ekonomske škole, prezentovao ideju o trgovini preko interneta. Za seminar, na kojem je predstavljeno trideset zamisli na temu rešavanja nezaposlenosti, kaže da je bio fenomenalno iskustvo. Iako je nagrada izostala, smatra da su nova poznanstva i stečeno znanje nemerljiva dobit.
OSVAJANjE ALPA
U juniorskoj konkurenciji pretprošle i prošle godine Aleksandar je bio treći u Srbiji. Rezultat koji se pamti jeste 35. mesto na austrijskom maratonu „Salzkammergut trophy” na Alpima gde je 300 trkača vozilo etapu dugu 34 kilometara. Timski rezultati nikada nisu bili prioritet zrenjaninskog kluba što ne umanjuje važnost koju državna prvenstva i kupovi imaju za članove Ciklomanije.

 

LjILjANA ĐURIĆ