Na 40 stepeni hoću hlad

Piše: Milena Bečejac

Kada je pre skoro četiri decenije program počeo da emituje Radio Zrenjanin, jedna od pesama koja se tokom leta slušala sa njegovih radio talasa bila je „Ma da si Merlin Monro…”
U nastavku ove pesme „Ju grupe” i stihovi… Dan, grozno vruć/za avgust (čitaj jul) mi tuš nije ključ/trom k`o stari pas/ja u frižideru tražim spas… Pa onda … Ma da si Merlin Monro/ne bi mi prijala sad/na 35 stepeni (čitaj 40), hoću hlad… Pominju se i Eskimi, i pingvini, i frižider… Ne vredi, toplo je, pa je toplo…
Tako mu nekako dođe i sada. Vrućina, dugo, sušno leto, a opet, nedostajaće nam uskoro kada zagudi košava i dođe sneg, a sa njim i računi za grejanje… Dobro, ima kad ćemo o cenama, sada smo u julu, na užarenom gradskom asfaltu… Vidim na internetu simpatičnu fotografiju – haski ušao u frižider i hladi se. Svi pouključivali klime, voda nam pada za vrat, ali nam ne smeta, samo nek je hladno. Ima i onih koji za svaki slučaj nose jakne da ih prigrnu u prodavnicama u kojima radi klima.
U centru grada, peče i prži, posebno na našem voljenom trgu – starih lipa nema da se sklonimo ispod njihovih krošnji i pijuckamo u „Zvonu” (o ne, „Zvono” već godinu dana ne radi), ili pred „Vojvodinom” hladnu kiselu ili za šta već imamo para… Nije bolje ni u glavnoj ulici, za mene je jedina oaza zelenila u centru Gradski park. HOĆU HLAD!
Tu je i Peskara, naše more, stvarno je lepo, gradski bazeni, znam da ima i onih kojima nije daleko da odu na Tisu, ili na Babatovo… Lepo se ljudi rashlađuju, provedu po ceo dan…
Meni ovo leto ima boju kajsija koje su ove godine baš rodile. Morala sam da skuvam koju teglcu omiljene poslastice koja je odmah planula. A ja sam „preplanula” pored šporeta, dok sam je skuvala. Palačinke sa pekmezom od kajsija u julu – neka hvala, čekaćemo septembar…