NEKADAŠNJI KONOBARI HOTELA „VOJVODINA” O VREMENU KADA JE TOMA ZDRAVKOVIĆ DOLAZIO U ZRENJANIN

To su bile večeri za pamćenje…

Ja znam to srce koje boli.
Ja znam za dušu koja pati,
jer ti i ja
dva smo sveta različita,
jer ti i ja,
ko to zna, ko to zna…
Kiša je padala,
a ja sam plakao za njom.
Ulica duga k’o moja tuga,
ostaće u gradu tom…

Ovaj stih popularne pesme napisao je legenda narodne muzike Toma Zdravković. Posvećena je jednoj Zrenjaninki koju je voleo i sa kojom je kratko bio u braku. Ona je Tomu napustila zbog njegovog boemskog života te se iz Beograda vratila u Zrenjanin. Došavši za njom, molio ju je da mu se vrati, ali ga je ona odbila. I dok je kiša padala, tužan je išao Ulicom cara Dušana prema Hotelu „Vojvodina” u centru grada. Tu je kralj boema, kako su ga zvali, na početku svoje karijere provodio dosta vremena, pevajući i družeći se.
Kažu da je Toma Zrenjanin mnogo voleo, a to potvrđuje i Milan Milutinović, koji je 40 godina radio kao konobar u čuvenom zrenjaninskom Hotelu. Imao je samo 21 godinu kada je postao pripravnik (1967. godine). Kako kaže, pevača koji je tada bio u usponu prvi put je u našem gradu video 1968. godine.

PREPUNA HOTELSKA BAŠTA
– Toma je dolazio veoma često, pevao je vikendom u našem gradu. Gostovao je i u susednim mestima u Banatu, pa se vraćao kod nas. U sećanju mi je ostala urezana dupke puna bašta Hotela. Ljudi su stajali pored stolova i do ograde samo da bi uživali u njegovim pesmama. To nikad neću zaboraviti – priseća se Milan Milutinović, zvani doktor (nadimak je dobio od gostiju koji su smatrali da je svoj posao doktorirao, prim. nov).
Naš sagovornik ističe da je Toma Zdravković jako voleo zrenjaninsku publiku i da je čak otkazivao koncerte samo da bi dolazio u „Vojvodinu”.
– Uvek je nastojao da ispuni želju Zrenjanincima. Pevao je jedno veče i fudbalerima „Proletera” kada su ušli u Prvu ligu. Publika ga je obožavala. U „Vojvodini” su svakog vikenda bili organizovani nastupi raznih pevača, a dešavalo se da se Toma „ubaci” preko reda. Eto koliko je bio tražen – priča Milutinović dok se u njegovom glasu osećaju istovremeno radost, jer je deo te istorije, kao i žal za tim vremenom.
Ono što je bilo karakteristično za Tomine nastupe jesu gužve. Kako kaže, on i njegove kolege su se jedva probijali do stolova, a gosti su pića ispijali čak i stojeći.
– To je bilo jako lepo doba. Toma je dolazio samo tih godina, a kasnije retko. Mnogo je putovao i pevao je u raznim delovima države i regiona. Posle su dolazili i drugi pevači, ali je bašta bila do poslednjeg mesta popunjena samo na Tominim koncertima. Bilo je neverovatno. Uvek je imao obezbeđenje koje ga je sprovodilo do bine koja se nalazila nasred bašte. Nije bilo lako doći do njega, a često su mu ljudi prilazili da bi tražili autogram. Radno vreme je bilo do ponoći, a za vreme njegovih koncerata produžavalo se i do dva sata ujutru – ističe Milutinović i dodaje da su takve večeri bile najlepše.

CRNO-BELA FOTOGRAFIJA
Ovaj razgovor vodili smo baš na 30. godišnjicu od pevačeve smrti (30. septembra), kada se u bioskopima širom Srbije prikazivao film „Toma”, najnovije ostvarenje Dragana Bjelogrlića. Neke scene snimljene su i u našem gradu. Baš kao i film, veliku pažnju javnosti privukla je jedna crno-bela fotografija koju je objavio Hotel „Vojvodina” na svom Fejsbuk profilu. Na fotografiji se nalaze Toma Zdravković, koji sedi za stolom, u ruci drži cigaretu, a piće mu služi konobar Miodrag Mojsilović koji sada ima 64 godine i ne voli da se eksponira. Ipak, pristao je da nam ispriča nešto o tom ovekovečenom trenutku. Kako kaže, ne seća se tačno kada je nastala fotografija i ko ih je uslikao.
– Počeo sam 1981. godine da radim kao konobar, pretpostavljam da smo se fotografisali ’84. ili ’85 godine. Iako je poznati pevač kasnije manje dolazio u naše krajeve zbog bolesti i života u inostranstvu, Zrenjanin nije zaboravio. Te večeri je vaš kolega, sada pokojni, Momčilo Moma Stojkov došao sa Tomom u „Vojvodinu”. To je verovatno bilo nakon Tominog gostovanja na radiju „Zrenjanin”. Došli su u banket salu na prvom spratu, što se kasnije zvalo Klub „98”. Poručili su hranu i piće i dugo su sedeli – navodi konobar sa fotografije dok je drži u ruci.
Kako kaže, ta noć mu je zauvek ostala u sećanju.
– Moma Stojkov je otišao oko dva sata posle ponoći, a nas nekoliko konobara je ostalo da Tomi pravi društvo. Bilo je već oko pet ujutru, a mi smo morali da idemo kući jer smo tog dana takođe radili. Kada smo ponovo došli na posao, Toma je još bio tu. Nije ni spavao. Sećam se da je tražio od žene da mu pošalje novac – navodi Miodrag Mojsilović, koji je 35 godina radio u „Vojvodini”.
– Toma je veoma malo pričao, više je pevao. Zapravo je govorio kroz pesmu. On je već tada bio legenda. Da nam nije bilo lepo, ne bismo ostali celu noć sa njim. Verujem da je i on uživao, jer bi otišao da je bilo drugačije – dodao je naš sagovornik.
Mojsilović ističe da su u „Vojvodini” potom pevali mnogi poznati pevači kao što su Brena i „Slatki greh”, Zdravko Čolić, Luis…
– Naša bašta je skoro svako veče bila puna i tada. Bilo je oko 800 gostiju, a nas konobara najmanje 10. Ponedeljak je bio jedini slobodan dan. Radili smo skoro bez prestanka – navodi Miodrag Mojsilović, koji deli mišljenje sa kolegom da su to bila lepša i sretnija vremena, kada su se ljudi više družili i odlazili u kafane. A ta kafana je bila Tomina sudbina.

  • IGRANKE U DOMU OMLADINE
    – Interesantno mi je bilo da je za vreme pauze tokom koncerata Toma odlazio u Dom omladine na igranke. Bude tamo kratko i vrati se da peva. Ono što sam posebno zapamtio jeste da ga je jedan naš gost, mladić iz Kleka, stalno provocirao. Toma je zapamtio njegovo ime i prezime i spomenuo ih je to veče kad smo bili zajedno – priseća se Mojsilović i dodaje da i dan-danas voli da sluša Tomine pesme.

Iva Isakov
FOTO: J.D. Njegović, Privatna arhiva (Hotel Vojvodina)