Niko kao Đole

Piše: Milena Bečejac

Prvo je bila „Prva ljubav” i „U razeljak te ljubim” i „U ime svih nas…”. Bio je i Radio Zrenjanin. Emisija „Radio razglednice”, urednik i voditelj Miloš Veselinov, i ja kao „levo smetalo”. Bili smo zajedno, i radili smo u listu i na radiju. Tada mi je u glavi bio stih „Moj deda već dugo ore nebeske njive…”, i ponavljala sam „neki novi klinci…”. Miša je u Novom Sadu delio školsko dvorište sa Đorđem Balaševićem koji je na velikom odmoru, „udarao u tamburu”. S druge strane stakla, Đorđe Vojnović, muzički urednik „namešta muziku”. On je za kultni muzički časopis „Džuboks” intervjuisao Balaševića 1978. godine u kome mu je on, između ostalog, rekao da mu smeta što nije dovoljno dobar gitarista i da je primenjeni pesnik: – Teško je zainteresovati publiku za pesme recitujući, a ovo je, u svakom slučaju, bolji način.
Posle je bila „Slovenska” i ruzmarin, jer je „život more”, a stvar fina i lagana, a tu je i „Niko kao Bane”, i sve druge pesme, one koje te bace u de mol i one koje te nasmeju. I za suze i za smeh.
Na „Danima piva” 2011. godine, Đole i bend „Panonski mornari”. Prostor stare pijace, za koji se književnik Ivan Danikov sa grupom istomišljenika, zalagao da bude ulica umetnosti. Tog 24. avgusta, bila je to scena „Sima Cacin”, bilo je mnogo Zrenjaninaca koji su pevali sa panonskim mornarem. I rekao je, taj naš zet, šmeker i šarmer kome nije odolela ni jedna Olja iz „Planete dvorište”: – Ne volim pivo, ali volim Zrenjanin. I bilo je to nezaboravno veče, kao i ono 2014. godine. Tada je Đole pominjao neke odlaske, i rekao „Daleko bilo, ali primaklo se”, pa je, duhovit i malo zajedljiv, pomenuo da bi u tom slučaju možda dobio neku ulicu, ali manju, nikako glavne jer one stalno menjaju imena…
Zrenjanin, 20. februar 2021. Otvorena knjiga emocija u Kulturnom centru, sveće i cveće za Đoleta… Udruženje „Zrenjaninska akcija” (ZRAK), predlaže da se podigne park sa 68 sadnica bagrema i lipom, kao u osnovnoj školi u Donjoj Trnavi… Ima i predloga da jedan od mostova u gradu dobije njegovo ime…
Kad jednom odem, a poći ću… Bez trećeg čina…