Odlazak „Drekslmajera” prazni i gradsku kasu

Piše: dr Dejan Molnar, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Krajem prošle nedelje snažno je odjeknula informacija da će nemačka kompanija koja se bavi proizvodnjom električne i elektronske opreme za motorna vozila, u 2026. godini ugasiti pogone u Zrenjaninu. Reč je o preduzeću koje u našem gradu posluje punih 17 godina i čija je investicija (ukupne vrednosti oko šest miliona evra) u 2007. godini bila najveća u celoj Srbiji.
U jednom periodu svog investicionog ciklusa ova kompanija je od države koristila paket finansijske podrške (subvencije) u iznosu od oko četiri miliona evra za zapošljavanje 800 novih radnika (5.000 evra po radnom mestu). „Drekslmajer” je ubrzo postao jedan od najvećih poslodavaca u regionu. Prema podacima Agencije za privredne registre (APR), u 2018. godini je imao oko 6.250 radnika, što je bilo 17,8% od ukupnog broja zaposlenih u Zrenjaninu. O značaju ovog preduzeća za lokalnu zajednicu govori i podatak da su iste godine ostvareni poslovni prihodi bili skoro duplo veći od primanja zabeleženih u gradskom budžetu.
Ipak, osim pozitivnih efekata na zapošljavanje, ovakva strategija sa sobom je nosila i uvećan rizik usled preterane zavisnosti od jednog velikog preduzeća. Ekonomske posledice pandemije korona virusa (visoka inflacija, rast cena energenata i nadnica) su malo po malo topile tržišnu poziciju „Drekslmajera”. Broj zaposlenih u zrenjaninskim pogonima se postepeno smanjivao: 6.251 (u 2018), 6.000 (2019), 5.000 (2020), 3.666 (2021), 3.287 (2022), 3.073 (2023.), oko 2.000 u 2024. godini sa tendencijom da se do kraja 2025. godine njihov broj svede na nulu.
Lokalna samouprava će se usled zatvaranja navedene fabrike sigurno suočiti sa brojnim izazovima. Primera radi, naredne godine će, u poređenju sa zlatnom 2018, u lokalnoj privredi biti 32 miliona evra manje isplaćenih neto zarada. Gradska kasa će biti tanja za više od dva miliona evra po osnovu neuplaćenih poreza na dohodak građana. To će imati brojne direktne i indirektne efekte na druge učesnike u ekonomskom životu. Gubitak dela poreza na zarade zaposlenih dovodi do smanjenja javne potrošnje, odnosno kontrakcije tražnje. Lokalna samouprava će imati manje novca za finansiranje poslova iz svojih nadležnosti, a to znači niži nivo javnih usluga. Manji fond plata žitelja smanjuje privatnu potrošnju, odnosno tražnju za proizvodima i uslugama ostalih (lokalnih) preduzeća. Ukoliko otpušteni radnici ne pronađu posao u drugim firmama, otežano će otplaćivati bankarske zajmove. To bi moglo da izazove povećanje siromaštva i socijalne nesigurnosti. Brojna preduzeća od kojih je „Drekslmajer” nabavljao različita dobra i koristio usluge ostaće bez velikog i sigurnog kupca.
I ovaj primer nas uči da strana ulaganja nisu sama po sebi lek za naše probleme i da nam bez njih „nema spasa”. Neophodno je dobro sagledati i moguće negativne efekte. Preporuka za one koji će biti u prilici da vode Zrenjanin u narednom periodu je da kontinuirano rade na smanjivanju zavisnosti od bilo kog pojedinačnog preduzeća. Alternativa postoji: podršku bi trebalo pružati domaćim privrednicima. Valjalo bi ulagati više u: obrazovanje kadrova, unapređivanje tehnološke osnove poslovnih procesa, savremenu opremu… Domaći kapital je sigurno bolji adut za postizanje održivog rasta i razvoja.